Blanka Lozić iz Brezja jedna je od 10 najboljih studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uspješno je, s prosjekom ocjena 4,9 završila tri studija te je danas, sa svojih 26 godina, magistrica povijesti, magistrica etnologije i kulturne antropologije te magistrica biološke antropologije.
Blanka je kroz svoje obrazovanje prošla ukupno 93 kolegija, a u posljednje dvije godine studirala je dva studija, uz to marljivo radila putem student servisa, a posljednjih godinu dana i kao novinarka portala Medjimurski.hr! No, njezin put do diploma bio je vrlo zahtjevan, a priča je motivirajuća i za ostale mlade ljude, pa je svakako pročitajte!
CRNA OVCA
Blanka Lozić u osnovnoj i srednjoj školi nije baš blistala kao učenica. Jednostavno se, kaže, nije snalazila tu, nitko nije polagao nade u nju, markirala je školu, imala loše ocjene i skoro bila izbačena iz Graditeljske škole Čakovec… A onda joj se, krajem 4. srednjeg, dogodio klik u glavi i počela je učiti. Uspješno je maturirala i uspjela je upisati fakultet povijesti u Puli.
– U to sam vrijeme već bila izolirana od svojih vršnjaka i predmet izrugivanja. Zadnju godinu srednje škole shvatila sam da mi život propada, da nitko nema povjerenja u mene i da moram nešto poduzeti! Trgnula sam se, počela učiti i dobivati petice… Na koncu sam uspješno maturirala i uspjela sam upisati preddiplomski sveučilišni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli.
Prisjetila se kako je nekoliko dana nakon mature, u iščekivanju rezultata i pitajući se hoće li upasti na fakultet ili neće, prvi put u životu pronašla djetelinu sa 6 lista i tada je znala da će uspjeti.
PREOKRET U GLAVI I SRCU
– Roditelji su me financirali tijekom studija, a ja odlučila da sada, kad mi je život dao tu priliku, nikad više neću kiksati! Nikada nisam pala ispit niti na jednom studiju, na kolokvije sam izlazila i bolesna… – priča nam Blanka, koja se iz nemotivirane školarke pretvorila u ambicioznu studenticu koja zna što hoće. Otada je sve u njezinom životu krenulo uzbrdo.
Nakon Pule Blanka je upisala studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (tema joj je bila imagologija – stereotipi o drugim nacionalnostima i narodima) te su joj, na temelju toga što je izvanredna studentica i ima odlične ocjene, omogućili da studira još jedan studij – dvopredmetni studij etnologije i kulturne antropologije te biološke antropologije.
DVA STUDIJA I POSAO, A DAN IMA SAMO 24 SATA
– U dvije godine morala sam položiti praktički pet godina studija, kao redovan student. Znala sam dolaziti na faks u 8 ujutro i vraćati se u 8 navečer. Ili, kad sam imala manje predavanja, onda sam radila, pa sam opet došla kući tek navečer, a onda bih se primila učenja. I tako iz dana u dan – priča Blanka.
– Volim povijest, no moja najveća ljubav je antropologija, u koju sam se odmah zaljubila, čim sam je upoznala. Tu sam doma! Antropologija je znanost koja se bavi ponašanjem, običajima i kulturom ljudi, pa tako i nacionalnim manjinama, ranjivim skupinama i nizom drugih društvenih i kulturnih fenomena ljudskih zajednica – kaže Blanka, naglašavajući kako ju sve to vrlo zanima, a zato i voli raditi s ljudima te u svojim novinarskim člancima isticati pozitivno.
– Volim raditi s ljudima, davati im nadu i toplinu. Ako se i samo jedan život može poboljšati zbog mojeg rada, to je velik uspjeh! – kaže.
DETALJNO ISTRAŽILA FENOMEN ALKOHOLIZMA U MEĐIMURJU
Studij antropologije i etnologije zaključila je diplomskim radom o kulturi pijenja i alkoholizma u Međimurju, o čemu kaže:
Istraživanje je pokazalo da neke elemente koje medicina definira alkoholizmom ili rizičnim ponašanjem, društvo u Međimurju drži normalnim. Sve dok netko društveno, obiteljski i radno funkcionira, on unatoč svom prekomjernom pijenju, neće bit prepoznat kao pojedinac koji u pravilu ima problem. Tu su i velike tvrtke koje zbog manjka radne snage zadržavaju na radnom mjestu one radnike koji piju za vrijeme radnog vremena. Nažalost, u Međimurju je uvriježeno da „pravi“ muškarac mora moći piti, ističe Blanka. Posebno je velik pritisak upravo na njih i to u nogometnim klubovima, DVD-ima, mjesnim ugostiteljskim objetima… bilo kakvim društvenim okupljanjima.
Dobro je tome pridodati i činjenicu da je Međimurje na 2. mjestu u Hrvatskoj po broju prometnih nesreća izazvanim uglavnom prekomjernom konzumacijom alkohola prema „Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa“ iz 2021. godine, što je samo jedan od simptoma, upozorava Blanka.
U svojem diplomskom radu Blanka je htjela napraviti i nešto dobro za svoje rodno Međimurje.
– Jako volim Međimurje i željela sam kroz ovo ostaviti svoj trag. Svi iskazi sudionika u mom radu zadržani u izvornom obliku, na međimurskom dijalektu. Jezično bogatstvo je bitno i treba mu dati prostora i u znanosti.
SVAKO DIJETE ZASLUŽUJE ŠANSU!
Napokon, pred Blankom je novo uzbudljivo poglavlje života, kojeg će, kao empatična, disciplinirana i osviještena osoba i kad su u pitanju i drugi, i ona sama, nesumnjivo napraviti s puno truda i ljubavi.
– Želim nastaviti raditi ono što najviše volim – raditi za dobrobit društva. Svaki pojedinac za kojeg napraviš nešto dobro opravdava tvoju svrhu! – njezin je moto.
Nekad školarka u koju nitko nije vjerovao, Blanka Lozić primjer je da se život uvijek može preokrenuti na bolje, te da čovjek može uspjeti u onome što želi ako je dovoljno strpljiv i ustrajan. I, najvažnije, da nikada ne treba odustati od djece.
– Svatko neka sam odluči što ga zanima i za što se želi obrazovati. Bez obzira bio to fakultet ili srednja škola i neka ustraje i radi to najbolje što može. Također, želim naglasiti da nikad ne treba odustati od djece. Sa mnom se osim moje obitelji i rijetkih pojedinaca kojima sam i danas zahvalna, nitko nije bavio, a svako dijete zaslužuje da mu se da šansa! – poručuje Blanka, koja je srećom sama sebi bila najveći vjetar u leđa te je u najtežim i ranjivim godinama uspjela pronaći snagu i strast da se uzdigne i ide dalje kroz život te ostvari svoje snove.
Želimo joj sve najbolje i čestitamo na diplomama!
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Hana Batcha Frančić