NEKAD ŠKOLARKA BEZ NADE, DANAS TOP STUDENTICA – Blanka Lozić iz Brezja ima 26 godina i tri uspješno završena studija!

Blanka Lozić iz Brezja jedna je od 10 najboljih studenata Sveučilišta u Zagrebu. Uspješno je, s prosjekom ocjena 4,9 završila tri studija te je danas, sa svojih 26 godina, magistrica povijesti, magistrica etnologije i kulturne antropologije te magistrica biološke antropologije.

Blanka je kroz svoje obrazovanje prošla ukupno 93 kolegija, a u posljednje dvije godine studirala je dva studija, uz to marljivo radila putem student servisa, a posljednjih godinu dana i kao novinarka portala Medjimurski.hr! No, njezin put do diploma bio je vrlo zahtjevan, a priča je motivirajuća i za ostale mlade ljude, pa je svakako pročitajte!

CRNA OVCA

Blanka Lozić u osnovnoj i srednjoj školi nije baš blistala kao učenica. Jednostavno se, kaže, nije snalazila tu, nitko nije polagao nade u nju, markirala je školu, imala loše ocjene i skoro bila izbačena iz Graditeljske škole Čakovec… A onda joj se, krajem 4. srednjeg, dogodio klik u glavi i počela je učiti. Uspješno je maturirala i uspjela je upisati fakultet povijesti u Puli.

 U to sam vrijeme već bila izolirana od svojih vršnjaka i predmet izrugivanja. Zadnju godinu srednje škole shvatila sam da mi život propada, da nitko nema povjerenja u mene i da moram nešto poduzeti! Trgnula sam se, počela učiti i dobivati petice… Na koncu sam uspješno maturirala i uspjela sam upisati preddiplomski sveučilišni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli.

Prisjetila se kako je nekoliko dana nakon mature, u iščekivanju rezultata i pitajući se hoće li upasti na fakultet ili neće, prvi put u životu pronašla djetelinu sa 6 lista i tada je znala da će uspjeti.

PREOKRET U GLAVI I SRCU

– Roditelji su me financirali tijekom studija, a ja odlučila da sada, kad mi je život dao tu priliku, nikad više neću kiksati! Nikada nisam pala ispit niti na jednom studiju, na kolokvije sam izlazila i bolesna… – priča nam Blanka, koja se iz nemotivirane školarke pretvorila u ambicioznu studenticu koja zna što hoće. Otada je sve u njezinom životu krenulo uzbrdo.

Nakon Pule Blanka je upisala studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (tema joj je bila imagologija – stereotipi o drugim nacionalnostima i narodima) te su joj, na temelju toga što je izvanredna studentica i ima odlične ocjene, omogućili da studira još jedan studij – dvopredmetni studij etnologije i kulturne antropologije te biološke antropologije.

DVA STUDIJA I POSAO, A DAN IMA SAMO 24 SATA

– U dvije godine morala sam položiti praktički pet godina studija, kao redovan student. Znala sam dolaziti na faks u 8 ujutro i vraćati se u 8 navečer. Ili, kad sam imala manje predavanja, onda sam radila, pa sam opet došla kući tek navečer, a onda bih se primila učenja. I tako iz dana u dan – priča Blanka.

 Volim povijest, no moja najveća ljubav je antropologija, u koju sam se odmah zaljubila, čim sam je upoznala. Tu sam doma! Antropologija je znanost koja se bavi ponašanjem, običajima i kulturom ljudi, pa tako i nacionalnim manjinama, ranjivim skupinama i nizom drugih društvenih i kulturnih fenomena ljudskih zajednica – kaže Blanka, naglašavajući kako ju sve to vrlo zanima, a zato i voli raditi s ljudima te u svojim novinarskim člancima isticati pozitivno.

– Volim raditi s ljudima, davati im nadu i toplinu. Ako se i samo jedan život može poboljšati zbog mojeg rada, to je velik uspjeh! – kaže.

DETALJNO ISTRAŽILA FENOMEN ALKOHOLIZMA U MEĐIMURJU

Studij antropologije i etnologije zaključila je diplomskim radom o kulturi pijenja i alkoholizma u Međimurju, o čemu kaže:

– Kao novinarka upoznala sam puno ljudi i počela uviđati da je alkohol u Međimurju veći društveni problem nego što se to naizgled čini. Rad ne poriče da alkohol ima i pozitivnu društvenu funkciju za vrijeme društvenih aktivnosti, no zbog velikog društvenog pritiska da se alkohol konzumira, oni ranjivi pojedinci temeljem svojih predispozicija najčešće kreću put problema. Svaki bi pojedinac trebao postupati odgovorno i imati na umu da svaki put kada nekog nudi ili sili da popije barem „jednu“, možda tim postupkom upravo svog prijatelja, kolegu ili susjeda gura u velik rizik.
Istraživanje je pokazalo da neke elemente koje medicina definira alkoholizmom ili rizičnim ponašanjem, društvo u Međimurju drži normalnim. Sve dok netko društveno, obiteljski i radno funkcionira, on unatoč svom prekomjernom pijenju, neće bit prepoznat kao pojedinac koji u pravilu ima problem. Tu su i velike tvrtke koje zbog manjka radne snage zadržavaju na radnom mjestu one radnike koji piju za vrijeme radnog vremena. Nažalost, u Međimurju je uvriježeno da „pravi“ muškarac mora moći piti, ističe Blanka. Posebno je velik pritisak upravo na njih i to u nogometnim klubovima, DVD-ima, mjesnim ugostiteljskim objetima… bilo kakvim društvenim okupljanjima.

Dobro je tome pridodati i činjenicu da je Međimurje na 2. mjestu u Hrvatskoj po broju prometnih nesreća izazvanim uglavnom prekomjernom konzumacijom alkohola prema „Biltenu o sigurnosti cestovnog prometa“ iz 2021. godine, što je samo jedan od simptoma, upozorava Blanka.

U svojem diplomskom radu Blanka je htjela napraviti i nešto dobro za svoje rodno Međimurje.

– Jako volim Međimurje i željela sam kroz ovo ostaviti svoj trag. Svi iskazi sudionika u mom radu zadržani u izvornom obliku, na međimurskom dijalektu. Jezično bogatstvo je bitno i treba mu dati prostora i u znanosti.

SVAKO DIJETE ZASLUŽUJE ŠANSU!

Napokon, pred Blankom je novo uzbudljivo poglavlje života, kojeg će, kao empatična, disciplinirana i osviještena osoba i kad su u pitanju i drugi, i ona sama, nesumnjivo napraviti s puno truda i ljubavi.

– Želim nastaviti raditi ono što najviše volim – raditi za dobrobit društva. Svaki pojedinac za kojeg napraviš nešto dobro opravdava tvoju svrhu! – njezin je moto.

Nekad školarka u koju nitko nije vjerovao, Blanka Lozić primjer je da se život uvijek može preokrenuti na bolje, te da čovjek može uspjeti u onome što želi ako je dovoljno strpljiv i ustrajan. I, najvažnije, da nikada ne treba odustati od djece.

– Svatko neka sam odluči što ga zanima i za što se želi obrazovati. Bez obzira bio to fakultet ili srednja škola i neka ustraje i radi to najbolje što može. Također, želim naglasiti da nikad ne treba odustati od djece. Sa mnom se osim moje obitelji i rijetkih pojedinaca kojima sam i danas zahvalna, nitko nije bavio, a svako dijete zaslužuje da mu se da šansa! – poručuje Blanka, koja je srećom sama sebi bila najveći vjetar u leđa te je u najtežim i ranjivim godinama uspjela pronaći snagu i strast da se uzdigne i ide dalje kroz život te ostvari svoje snove.

Želimo joj sve najbolje i čestitamo na diplomama!

preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Hana Batcha Frančić

Scroll to Top Skip to content