Iznenada je udvostručena plinska renta, a Štrigova je dobila najviše – kao Molve u najboljim danima!
Diljem gornjeg Međimurja niz je plinskih bušotina INA – Industrije nafte. Nisu svima omiljene, jednima zbog izgleda i smještaja, drugima jer smatraju da su tijekom ispitivanja podzemlja pokrenuta klizišta. No, kad u općinske proračune na području s kojeg se crpi zemni plin stigne takozvana “plinska renta”, tonovi su nešto vedriji.
Pri tome, napomenimo, ne gleda se gdje je postrojenje, već ispod čijeg teritorija i u kojoj mjeri se protežu “plinski bazeni”.
Plinska renta već je neko vrijeme stavka lokalnih proračuna, ali ono što se dogodilo polovicom rujna odjeknulo je. Naime, od Ine, putem državnog proračuna, stigli su dosad nezabilježeni, rekordni iznosi! Prvi glas stigao nam je od Anđelka Nagrajsalovića, načelnika Svetog Jurja na Bregu.
– Na području Vukanovca su dvije bušotine. Početkom godine, mjesečno smo dobivali 80-ak tisuća kuna. Svota je rasla, u kolovozu smo dobili 156, a polovicom rujna rekordnih 320 tisuća kuna! Zahvalni smo, ali i dalje ne znamo detalje. To je kao s porezom na dohodak; koliko dobiješ, dobiješ. Nema tu nikakvog obračuna. Je li do ovog došlo zbog rasta cijene plina? Jesu li povećani kapaciteti? Ne znamo. Novac trošimo na komunalno uređenje, a ovo omogućuje nove investicije – kazao nam je Nagrajsalović i dodao da pitamo susjednog načelnika koliko su oni dobili…
Nebeske razlike
Naime, Nagrajsalović pamti da Općina Štrigova oduvijek dobiva oko pet puta višu rentu. Stoga smo nazvali Stanislava Rebernika, načelnika Štrigove.
– Plinska renta? Evo, idem provjeriti odmah u općinsku upravu je li stigla i kolika je uplata – kazao nam je Rebernik. Nešto poslije nazvao nas je i ushićeno otkrio: “Dobili smo 1,7 milijuna kuna!”
– Ovo su nebeske razlike, od očaja do ushićenja, dobivali smo i po 40-ak tisuća mjesečno. Ove godine prosjek je isprva bio 200 do 300 tisuća mjesečno, a poslije se to diglo na 600 do 800 tisuća kuna. No, ovo je još dvostruko više od dosad maksimalne uplate. Kad bi se tako nastavilo morali bi ući u nova razmišljanja kako novac najkorisnije plasirati ljudima. Bili smo svojevremeno u Molvama, i toliko su oni dobivali u najboljim danima – povukao je usporednicu s podravskom općinom koja je najpoznatija po prihodima od crpljenja plina i, posljedično, silnom razvoju.
No, Rebernik također nema objašnjenje. Pita se događa li se sve ovo zato što je zbog povećane potražnje povećano i crpljenje plina, ili je nešto drugo posrijedi.
– Pojma nemamo, na kraju se sve svodi na to da moramo biti (ne)zadovoljni s onim što isplate i to je to. No, oduvijek smo se borili za to da općine dobiju više pri raspodjeli – pojasnio nam je prihode Štrigove s triju bušotina na području Železne Gore.
Zadovoljstvo dobivenim s plinskih polja u Vukanovcu i Železnoj Gori vlada i u Gornjem Mihaljevcu.
As na cenku
– Došlo nam je skoro 400 tisuća kuna. Ovo je najviše otkad postojimo, a razlog ovakvom povećanju nije mi poznat. To su nenamjenska sredstva i što reći, jako smo zadovoljni. Bilo je govora i da će se povećati postotak koji dobivaju općine – kaže načelnik Goran Lovrec.
Put nas je potom odveo do Martina Srše, načelnika Svetog Martina na Muri. Plinska polja ne zadiru mnogo u teritorij općine koju vodi. No, imaju nešto s ležišta koje se nalazi između Železne Gore i Toplica Sveti Martin.
– I mi smo dobili najviše ikad, 178 tisuća kuna. To je skoro dvostruko više nego prošli mjesec. Svaka nas kuna veseli, a kad ne računaš na tako nešto, još te više obraduje. Ovo je as na cenku – slikovito nam je pojasnio načelnik Srša.
Isti scenarij u Općini Selnica. Načelnik Ervin Vičević otkrio nam je da u rujnu stiglo 600-injak tisuća kuna s plinskih polja od Vukanovca, preko Železne Gore, do Zebanca.
– U zadnjih godinu i pol renta je rasla sa smiješnih 30-ak tisuća, preko ovogodišnjih 200 do 300 tisuća, do ove svote koja je odlična. Inače, već sam bio uputio zahtjev da me ministar primi. Nekako mislim da je proizvodnja bila dobra cijelo vrijeme, ali jako teško smo dolazili do podataka. Što se na kraju dogodilo teško je reći. Sigurno proizvodnja sad nije povećana za 100 posto. Očito je riječ o cijeni plina, ali i o onome “što se događalo u Ini” – naglas razmišlja Vičević koji se dugo borio za povećanje udjela koji dobivaju općine.
Što bi nastavak ovakvog trenda značio za razvoj brijegova teško je uopće pojmiti, nekima je to kao još jedan izvorni proračun! U svemu tome loše ni prolazi ni Međimurska županija kojoj je ove godine, do 20. rujna, na ime “naknade za pridobivenu količinu energije mineralnih sirovina za plin” uplaćeno 8,794 milijuna kuna.
INA: Da, ovo je zbog porasta cijene…
INA – Industriju nafte d.d. upitali smo za komentar velikog porasta tzv. plinske rente našim općinama te hoće li se trend nastaviti. Prvo pojašnjavaju kako je plaćanje naknade za eksploataciju ugljikovodika definirano uredbom iz ožujka 2020. godine. Koncesijski sustav jednak je na svim eksploatacijskim poljima u državi. Njegov fiksni dio određuje se prema površini polja. Iznosi 4.000 kuna po kilometru četvornom i obračunava se godišnje. Država ga u cijelosti ustupa općinama (gradovima).
Varijabilni dio ovisi o mjesečnoj proizvodnji na eskploatacijskom polju.
U Ini kažu kako se dijeli 10 posto tržišne vrijednosti “pridobivenih količina ugljikovodika”. No, za razliku od onoga što su nam kazali načelnici, u Ini kažu da općina (grad) dobiva 4 posto, županija 2, a država 4 posto. Naime, nama je nekoliko načelnika reklo da općine dobivaju 3 posto, županije 2, a država 5 posto. No, provjerili smo, Ina je u pravu, došlo je do promjene. Neki načelnici smatraju i da se gleda minimalna, a ne tržišna cijena plina. No, u Ini tvrde da se gleda tržišna cijena te sumiraju:
– Na iznos naknade svakako, dakle, utječe porast cijene. Buduća kretanja iznosa naknade također će ovisiti o kretanju cijene – zaključuju u Ini. Eksploatirane količine nisu komentirali.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.518
preuzeto s: www.emedjimurje.hr
objavio: Izak Vrtarić