NK Hajduk Brezje tijekom vikenda obilježio je 60 godina djelovanja
Nogometni klub Hajduk iz Brezja obilježio je tijekom vikenda 60 godina djelovanja. Subotnji koncert Mejaša održan je pred petstotinjak ljudi koji su se dobro zabavili do ranih jutarnjih sati, a svoj doprinos dali su Mohokos band i DJ Alan.
U nedjelju je održana svečana Skupština kluba. Uz osvrt na prošlost kluba brojnim članovima kluba podijeljene su zahvalnice i amblemi kluba. Načelnik Općine Sveti Juraj na Bregu Anđelko Nagrajsalović (koji je unuk prvog predsjednika Hajduka Martina Petričevića) naglasio je da će Općina i dalje pomagati klubu i da je pred njima zajednički projekt uređenja rukometnog i košarkaškog igrališta te dječjeg igrališta na prostoru u blizini igrališta Hrastje. Predsjednik Međimurskog nogometnog saveza Kristijan Antolović čestitao je klubu obljetnicu i zaželio da klub bude stabilan prvoligaš u nadolazećoj natjecateljskoj sezoni.
Ladislav Mihalković je jedan od inicijatora kluba. Kako zbog zdravstvenog stanja nije mogao doći na proslavu iz kluba su otišli do njega poklonivši mu dvije uramljene fotografije na kojima je Laci prije više od pola stoljeća, zahvalnicu i amblem kluba. Laci se prisjetio kišnog dana kada su 1962. godine krenuli po selu skupljati potpise kako bi se pokrenula organizacija kluba. Nisu svi bili oduševljeni nogometnom idejom jer je nogometno igralište bilo predviđeno na prostoru gdje su pasle krave. Igralo se samo s jednom loptom koja je imala puno „fruga“, bila je samo jedna lopta pa se znalo dogoditi u Brezju kad bi lopta puknula da se trebalo sačekati da se zakrpa.
U Kuršancu je presvlačenje bilo u kukuruzu, a kad bi netko daleko napucao loptu tada su svi igrači i navijači krenuli u kukuruz u potragu za loptom. Iza gola u Brezju se smjestio potok, a s druge strane kod šune je bila mlaka. Kad bi lopta završila u vodi krenulo se u lov za loptom pomoću granja i kamenja. Igralište u Brezju je imalo mali brežuljak kojeg nisu mogli poravnati i niz godina se tako igralo, okvir gola bio je drveni i prilično izvijeni. Puno je priča vezano uz to vrijeme koje danas zvuče nestvarno i nevjerojatno.
U nastavku donosimo priču o prošlosti Hajduka iz Brezja. Od rezultata ističemo tri seniorska naslova prvaka i dva pionirska naslova prvaka, a najviši rang Hajduk je dosegao upravo ove godine što je najljepši mogući poklon za 60. godišnjicu kluba.
POČECI NOGOMETA U BREZJU
Počeci nogometa u Brezju povezani su s kućnom izradom lopti. Krajem četrdesetih godina organizirana je omladinska zabava, prihodi s te zabave utrošeni su za kupnju nogometne lopte. Tu loptu je imao Franjo Trupković. U pedesetim godinama, kad je u Brezje stigao učitelj Stjepan Vidačić, učenici su igrali nogomet. Kad je bilo dosta učenja učitelj je poveo sve učenike pred školu gdje su igrali nogomet. Mnogi su tada prvi put vidjeli pravu loptu.
Do organizacije nogometnog kluba dolazi početkom šezdesetih godina. U to vrijeme odigrano je nekoliko utakmica protiv Slakovca. To su prve „prave“ nogometne utakmice u Brezju. Brezovski nogometaši nisu imali ni kopačke ni dresove (zapravo nikakve uvjete za nogomet, pa čak ni loptu), ali volje i entuzijazma nije nedostajalo. Dio mladića odlučio je pokrenuti akciju – organizirati nogometni klub.
Jedne nedjelje krenulo se od kuće do kuće u sakupljanje potpisa i novca po Brezju za osnivanje nogometnog kluba. Veći dio Brezovčana bio je suglasan, no bilo je i drugačijih reakcija. Ljudi su se brinuli gdje će pasti krave, prostor za igralište predviđen je na pašnjaku gdje su ljudi pasli krave. U vatrogasnom domu održana je osnivačka skupština nogometnog kluba. Klub je registriran 1962. godine. Kako je igralište, igralište Hrastje, zapravo livada na kojoj su pasle krave, bilo okruženo šumom to je pojedince podsjećalo na priče o hajducima koji su se skrivali po šumama. Tako je klub dobio ime – Hajduk.
Prvi predsjednik bio je Martin Petričević, dok je potpredsjednik bio Josip Medlobi. Inicijatori su bili još Stjepan Škvorc, Ivan Šafarić, Franjo Horvat, Stjepan Škrobar, Ladislav Mihalković, Ivan Grabrović, Stjepan Slunjski, Franjo Trupković, Tomo Posedi… Igrači Hajduka organizirali su akciju uređenja igrališta. Potrebna drvna građa za izradu golova dopremljena je iz šume, Stjepan Vinković je obradio drvo. Metalne stative postavljene su oko 1970. godine, napravili su ih Pavao Perko i Juraj Jesen. Metalne stative su postavljene zbog lošeg stanja drvenih, ali i zbog zalaganja Ivana Šafarića, on je dogovorio da tadašnji nogometni podsavez sa sjedištem u Čakovcu financira željezne okvire golova u Brezju.
Mreža nije bilo ili su bile u vrlo lošem stanju. 1967. godine igrači su sami ispleli mreže u prostorijama vatrogasnog doma. Najzaslužniji za izradu mreža bio je Ivan Fic. Igrači su se svlačili u obližnjim prostorijama DVD-a, a u početku kad je bilo lijepo vrijeme vani ispod vrba. Tek je početkom osamdesetih godina uz puno odricanja i dobrovoljnog rada napravljena svlačionica.
Kupanje je u početnim godinama kluba bilo u potoku koji se nalazio između gola i vatrogasnog doma. Igrači su često navraćali i u dvorište susjeda, voda se najčešće ispumpavala radi pranja i osvježavanja u dvorištu Franje Trupkovića. Za kvalifikacijsku utakmicu protiv Napretka iz Gornjeg Kraljevca igralište je moralo biti ograđeno. Uoči utakmice igrači su postavili ogradu – oko igrališta zabijeni su drveni stupovi i postavljena žica.
Željezna ograda postavljena je 1978. godine: radili su ju Juraj Jesen, Pavao Perko i Ivan Strah. Za adekvatnu opremu hajdukovaca brinuo se Ivan Šafarić, osoba kojoj Brezje treba biti zahvalno na opstanku nogometnog kluba dugi niz godina; osim što je brinuo za opremu Ivan Šafarić bio je jedan od rijetkih trenera s licencom, pa je uz ostale poslove u klubu bio i trener.
Prve majice bile su crvene boje s dugim rukavima, na njih su ručno bili našiveni bijeli brojevi koji su nakon nekoliko pranja otpali, pa bi ponovno bili prišiveni. Donji dio opreme bio je raznobojan. Nakon pet-šest godina u klub su stigli plavi dresovi koje je izradio Ivan Hergotić iz Brezja. Ivan Šafarić bio je postolar i on je sam izrađivao kopačke za sve igrače.
Kopačke su bile žućkasto-smeđe boje, kožne, izrađene tako da su bile preko gležnja. Problem oko plaćanja prvog kompleta kopački riješili su Martin Petričević i Franjo Trupković. Oni su potpisali uvjerenje o otplati (tadašnjih 60 000 dinara) i na taj način su stigle kopačke. Metalni gumbi na đonu bili su izrađeni u Metalcu zahvaljujući tadašnjem aktivnom igraču i suosnivaču kluba Ladislavu Mihalkoviću.
Lopte potrebne za igru posebna su priča. Martin Petričević je već bio poznat u selu kao vatrogasac i čovjek za akciju, pa je stoga izabran za prvog predsjednika. No, baš i nije poznavao nogomet. Jednom prilikom upitao je Ivana Šafarića koji je izrađivao lopte zašto klub ima samo jednu loptu. Ivanu Šafariću nije bilo jasno čemu bi trebalo više lopti, pa mu je Martin pojasnio:“Zašto da svi igrači trče samo za jednom loptom, kad bi mogli napraviti da svatko ima svoju…“
Kako je bilo igrati nogomet s loptom koja je imala „17 frugi“ i koja se krpala nakon svake utakmice znaju samo igrači koji su to isprobali. Kad je teren bio mokar lopta je upila puno vode. Bilo ju je teško voditi i kontrolirati, a udarci glavom bili su osobito bolni. Problem je bio i kad bi lopta pala u mlaku koja se nalazila iza gola. Loptu je prvo trebalo upecati kamenjem i granjem, a za to vrijeme ona je upila vodu, pa je opet bila teška i nepravilna. Prije domaće utakmice krave su bile potjerane s igrališta, teren je očišćen, crte su označene zasijecanjem trave, ponekad i plugom, ručnim posipanjem piljevine koja se nabavljala kod Ivana Domjanića i Josipa Medlobija ili vapna.
Gostujuće utakmice bile su osobit doživljaj, a ponekad i prave pustolovine. Prvi problem je bio kako stići tamo. Najčešće prijevozno sredstvo bio je bicikl, no kako mnogi igrači nisu imali ni bicikl, morali su ih posuđivati kod susjeda. Određeno vrijeme hajdukovci su koristili vatrogasni kombi DVD-a Brezje. Kad bi konačno stigli trebalo se presvući. Mnogi klubovi nisu imali adekvatne prostorije. Tako su se igrači u Kuršancu morali presvlačiti u kukuruzu. Neki od navijača hajdukovaca čuvali su odjeću igrača. Pranje je bilo kod susjeda ili ga uopće nije bilo.
Na mnogim utakmicama u Brezju postojala je samo jedna lopta. Ako bi se dogodilo da ta lopta pukne tada su igrači čekali na terenu dok postolar Ivan Šafarić nije zakrpao loptu i utakmica bi se nastavila.
Kako u vrijeme organiziranja nogometnog kluba u Brezju u okolnim mjestima nije bilo klubova u Hajduku su igrali mnogi igrači iz Malog Mihaljevca, Zasadbrega, Knezovca, Lopatinca, Vučetinca… U Brezje su dolazili i igrači iz drugih sredina (Slakovec, Strahoninec, Čakovec, Šenkovec, Mačkovec, Savska Ves…). Neki od njih su se oženili domaćim djevojkama, tako su zahvaljujući nogometu postali Brezovčani.
NOGOMETNO PUTOVANJE DUGO ŠEST DESETLJEĆA
Hajduk svoje nogometno putovanje počinje 1962. godine. U jesen 1962. godine u Međimurju je bilo više od tisuću registriranih nogometaša. Klubovi na području Međimurja natjecali su se u Podsaveznoj ligi i Podsaveznom razredu. U najnižem rangu natjecanja, Centar Čakovec, prvi put sudjelovao je nogometni klub Hajduk iz Brezja. Početkom ljeta, 24. lipnja 1962. NK Hajduk Brezje odigrao je prvu službenu utakmicu – I. kolo kupa: NK Hajduk Brezje – Čakovečki magazin 0:8.
Dana 22. srpnja 1962. u Brezju je organiziran prvi turnir u nogometu, sudio je Franjo Radiković iz Šenkovca. Sudjelovali su: Partizan Strahoninec, Sloboda Slakovec, Drava Kuršanec, Međimurec Dunjkovec-Pretetinec, Omladinac Mačkovec i domaćin Hajduk Brezje. U prvoj prvenstvenoj utakmici NK Hajduk Brezje igrao je u Kuršancu protiv Drave i poražen je rezultatom 4:2. Sudio je Vladimir Hajdinjak, dok su pomoćni suci bili juniori.
NASLOVI PRVAKA
Prvak centra Čakovec 1976./1977. bio je Hajduk Brezje, prvak Centra Mursko Središće bio je Napredak G. Kraljevec, a prvak Centra Prelog bila je Budućnost Hodošan. Igrane su kvalifikacije i Hajduk nije uspio izboriti viši rang.
Početkom 1987. godine i tijekom 25 godina postojanja Hajduka iz Brezja u jednom se izvješću spominje podatak da je do tada kroz klub prošlo tristotinjak igrača.
U III. međimurskoj nogometnoj ligi – grupa A 1992./1993. Prvak je Hajduk. Jesenski dio Hajduk je završio na prvom mjestu. Od osam utakmica bilo je 6 pobjeda te po jedan neodlučeni ishod i poraz uz gol-razliku 22-10 i 13 bodova. Trnovec je bio za petama s bodom zaostatka. Hajduk je zadržao prvo mjesto do kraja prvenstva s 12 pobjeda te po dva remija i poraza. Trenerski dvojac su bili Ninoslav Gregorinčić i Dražen Žnidarić Gira.
Hajduk Brezje je prvak Treće međimurske nogometne lige 2014./2015. Naslov prvaka osiguran je dva kola prije kraja i od te sezone Brezovčani igraju u drugoj županijskoj nogometnoj ligi. U toj sezoni u 24 kola ubilježena je 21 pobjeda, 1 remi i 2 poraza. Listu strijelaca predvodio je hajdukovac Franjo Galeković s 32 gola. Trener je bio Krešo Žnidarić.
Najveći uspjeh u svojoj povijesti klub je napravio upravo ove sezone 2021./2022. Osvajanjem 5. mjesta u 2. Međimurskoj nogometnoj ligi – skupina B odigravši u posljednjih 14 utakmica s učinkom od 11 pobjeda i 3 remija Hajduk Brezje će iduće godine nastupati u 1. Međimurskoj ligi i velike čestitke idu treneru Slavku Đorđeviću i svim igračima. Pred njima je veliki posao tijekom ljeta igrački osnažiti ekipu i zadržati prvoligaški rang i naredne sezone.
PIONIRI
U prošlosti kluba djeluju i mlađe selekcije Hajduka koje su nekad brojnije, nekad s manje djece. Ponekad se dogodila smjena generacija pa klub ostaje bez podmlatka pa opet kreće sve iz početka u trajnoj i upornoj borbi da djeca budu što više aktivna vani na zraku i da se druže. U sezoni 2002./2003. mladi brezovski nogometaši bili su prvaci u kategoriji pionira u turnir prvaka odigran je u Brezju. Trener je bio Dragutin Dominić. U sezoni 2013./2014. pioniri su u grupi A bili uvjerljivi prvaci ubilježivši u 14 utakmica 13 pobjeda i jedan remi uz gol – razliku 62:9. Trener je bio Igor Doležaj.
VETERANI
Posljednjih godina u klubu djeluje veteranska ekipa. Na Dan državnosti ove godine u prostorijama vatrogasnog doma veterani su organizirali projekciju dokumentarnog filma o Hajduku i mjestu Brezje gdje je u 45 minuta sažeta prošlost našeg sela. Uz sudjelovanje u prvenstvenim susretima veterani su tijekom godine odigrali više prijateljskih nogometnih utakmica. Ostaju lijepa sjećanja na utakmice sa Slogom iz Brezja Samoborskog ili gostovanje u Istri u Šišanu, malom selu nedaleko od Pule.
Puno se putovalo pa su veterani posjetili Bled, Bohinj i Ljubljanu, Klagenfurt, Plitvička jezera, Budimpeštu, Vukovar, Brijune. Putovalo se s obiteljima, svi dišu zajedno i tako treba nastaviti dalje pa se vesele i novom prvenstvu i nadaju se organizaciji novih putovanja.
preneseno s: www.emedjimurje.hr