Nedavno je u Srednjoj školi Čakovec gostovala Spomenka Tomašić, bacc. med. techn. koja budućim kolegicama i kolegama prenijela bogata iskustva u radu u bijeloj i plavoj kuti, no nerijetko se može vidjeti u civilnoj radnoj odori kako prenosi madrace, krevete, pelene, pokrivače…
Bijelo-plava kuta su sastavnica njezine radne odore u čakovečkoj Županijskoj bolnici, konkretno u Dnevnoj bolnici Čakovec. Bili smo na skupu u čakovečkoj srednjoj školi zvanom ‘Iskustvene priče’ gdje ona, uz neke svoje kolege prethodnike, bila dionik i ovog vida edukacije mladih zdravstvenih djelatnika.
Mladi su saznali da je od milja zovu ‘Duša Dnevne bolnice’. U svojem izlaganju prenijela je našoj mladosti sve ono što čovjeka čini čovjekom. Ponekima su i suze zasjale u očima. Govorila je o volontiranju. Rekla je kako je volontiranje oplemenjuje i da je taj osjećaj neprocjenjiv. Volontira u Udruzi Pomoć neizlječivima, ona je i voditeljica Posudionice ortopedskih i drugih pomagala.
Rodom je iz Lopatinca poznata je dijelu pacijenata Županijske bolnice Čakovec, osobito onima iz Dnevne bolnice gdje radi. Rese je veliko srce i osmijesi ohrabrenja.
Posebno je znaju ljudi čiji se najbliži bore s najtežim bolestima jer im kao članica županijske Udruge Pomoć neizlječivima svojim prisustvom i stručnom njegom, te savjetima pruža utjehu.
– Svojim volonterskim radom želim pružiti pomoć teško oboljelima, neizlječivima i umirućim bolesnicima i njihovim obiteljima te pridonijeti razvoju palijativne skrbi u svojoj zajednici – kaže medicinska sestra Spomenka.
Palijativu smatra iskorakom u dokazivanju humanosti
– Volontiranje oplemenjuje moj život. Darivanjem sebe, svoga znanja i pomaganjem bližnjemu u potrebi osjećam se ispunjeno. Biti uz takve bolesnike istinski je dar koji produbljuje poimanje života i daje mu vrijednost u kojoj se otkriva čovječnost i uzvraća ljubav prema drugom čovjeku, jer čovjek je čovjeku najbolji lijek – kaže Spomenka i dodaje da volontiranjem uči i nove vještine, te razvija svijest o prihvaćanju sebe i drugih uvažavanjem različitosti.
U udruzi Pomoć neizlječivima voditeljica je Posudionice pomagala.
– Svakodnevno se susrećem s članovima obitelji oboljelih i procjenjujem njihove potrebe, educiram ih o praktičnim stvarima, a često sam i poveznica između različitih službi. U razgovoru s njima uočavam teškoće s kojima se susreću. Najčešće su to strah od ishoda bolesti, neizdržljivih bolova, patnje i smrti. Kvalitetnom komunikacijom takvi se strahovi mogu ublažiti ili prevladati. Prema potrebi pružam fizičku, emocionalnu ili socijalnu pomoć ili ih upućujem na ostale članove palijativnog tima ovisno o potrebama bolesnika – rekla priča Spomenka Tomašić (55).
Volonter je i Spomenkin suprug suprug Stjepan (58) koji joj je desna ruka u Posudionici. Uz to Spomenka je i majka troje djece i sretna baka.
Vrla je suradnica predsjednice mr. Renate Bermanec, predsjednici Udruge Pomoć neizlječivima, stručnjakinje koja je prva u Hrvatskoj magistrirala palijativnu skrb. Renata je trenutno na bolovanju glede poroda. Živi u Prelogu, no njihova komunikacija je svakodnevna, a i viđenja su česta.
– Radimo poštujući stroge epidemiološke uvjete. Naša udruga ne trpi ni dan odmora jer potrebe za pomagalima su, nažalost, iz dana u dan sve veće. Sretna sam što imam dobru grupu suradnica, umirovljenica iz Čakovca, koje su se uklopile u rad Posudionice i desna su mi ruka – kaže zadovoljno.
Njezin dom u Lopatincu, ljepota obiteljskog dvorišta, često su mjesto okupljanja članova udruge. Tamo se kuju planovi kao biti što korisniji najpotrebnija, a Spomenka je u tim saznanjima nenadmašna.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavio: Mladen Grubić