Međimurec Ivan Šafarić (83) je sa sinovima i prijateljima 1977. izgradio podrum i iznad njega zasadio vinograd. Tu se svi vole veseliti, a Ivan kaže da su zabave u njoj super jer nema signala za mobitel
Skrivena klet Međimurca Ivana Šafarića (83) dobro je čuvana tajna u Pleškovcu. Osim što čuva vino, nalazi se nekoliko metara pod zemljom, a u nju možete samo po pozivu vlasnika. Ivan ju je 1977., na čuđenje susjeda, sakrio od svih pogleda. Kad su radovi bili gotovi, a zemlja poravnana, nitko mu nije vjerovao da je “vikendica” gotova.
– Crkva je prodavala stari vinograd nasuprot moje kuće. Htio sam ga obnoviti pa sam došao na ideju da klet spremim pod zemlju. Sin je doveo prijatelje nogometaše i radovi su počeli – ispričao je Šafarić. Od tada se u njoj u miru zabavljaju i stari i mladi jer signala za telefon unutra nema.
– Kad smo počeli graditi klet blizu kuće, imali smo problem jer je uz cestu bio dugački i duboki jarak. Iskopali smo podrum i zatrpali drugu rupu. Tako sam dobio klet i riješio se rupe – prisjetio se tako Ivan početka radova na svojoj obiteljskoj oazi. Čim je podzemna prostorija dobila oblik, obitelj je iznad počela saditi mlade trsove. Građevina je bila i ostala jedinstvena u tom kraju. Ivanovu ideju nitko nije kopirao, ali je imao puno ponuda da je proda, pišu 24sata.
– Nudili su mi novce za moj podrum, ali nisam ga želio prodati. Radije ću ga ostaviti svojim potomcima da uživaju – jasan je Ivan. No dok ga oni ne preuzmu, u njemu uživaju svi koje poznaje. S obzirom na to da se u blizini vinograda nalazi Crkva, česti Ivanovi gosti su svirači koji rado popiju gemišt.
– Rezultat toga su najbolje svirke koje sam ikada doživio. Unutra su svi veseli i zabavni, no neki se i zanesu. Špotali su me i rekli da im ne smijem dati piti jer onda drijemaju na svadbi umjesto da sviraju. Neki onda ni ne pjevaju nego tule – smije se Ivan. U drvenim i metalnim bačvama danas mu leže Traminac i Muškat iz njegovog vinograda. Jednu bačvu je izradio sam, pošto je autolimar, i ta mu je, kaže, najdraža. U podrumu čuva i brojne boce s rakijom i posvetama, no posebno ‘blago’ čuva u svojoj radionici i garaži.
Naime, Ivan je tijekom svog života restaurirao više od 600 automobila. Posebna ljubav su mu Mercedesi, a najdraži mu je Mercedes 170 V iz 1936. u kojem sada vozi mladence.
– Taj auto počeli su raditi kad sam se ja rodio, a to je 1935. Mogu su napravili kad sam bio samo godinu star i on još uvijek vozi – ponosan je Ivan dok nam pokazuje oldtimera. Kupio ga je prije više od 10 godina i potpuno obnovio. Za njega zna da ga je nekad koristila njemačka policija jer još uvijek ugrađenu pomičnu lampu kojom su tražili bjegunce.
– Sam sam obnovio svaki dio i auto pali iz prve. Služio je i za snimanje serije Ponos Ratkajevih, a u njemu sam do Crkve prevezao 78 mladenki. Još danas čuvam fotografiju svih mladenaca koje mi poklanjaju za uspomenu – kaže Šafarić. Drugi automobil u njegovoj garaži, iako izgleda kao oldtimer, zapravo se radi o prerađenom Renaultu 4.
– Došao sam na ideju da ga pretvorim u stari auto. Napravio sam i kotače koji izgledaju kao na prvim automobilima, prednje staklo se da spuštati kao na stari džipovima a jedini problem imao sam s gumama. Njih sam morao naručiti iz Njemačke – ispričao je Ivan. Kroz njegove ruke prošlo je najmanje 600 automobila kojih se sjeća, a restaurirao ih je. Obično su mu dovozili karambolirane i stare auto koje su njegove spretne ruke pretvarale u ‘nove’.
– Moj otac i brat su bili kovači, pa sam i ja završio za kovača. Ipak, nisam volio potkivati konje pa sam na kraju završio obrt kod jednog limara. Otac mi zato nije prigovarao, a postao sam tada možda najbolji autolimar u Jugoslaviji – prisjeća se Ivan. S obzirom na to da je kao mladić za jednu zadrugu vozio traktor i obrađivao zemlju, cijelo bi ga vrijeme prala kiša. Kako bi to spriječio, izradio je prvu traktorsku kabinu za stroj marke Ferguson. To su vidjeli majstori tadašnjeg Agroservisa iz Čakovca i odmah ga zaposlili. Po njegovim idejama i nacrtima počeli su proizvoditi kabine za cijelu Jugoslaviju. Kasnije je radio kao domar u jednoj školi, a u kućnoj radinosti popravljao lim u svojem dvorištu.
– Obitelj me uvijek podržavala iako sam jako puno radio. Sad kad imam vremena čak i slikam – kaže Ivan. Njegov prikaz Svetog Jurja krasi lokalnu Crkvu, a okvire za djela, naravno, izrađuje i ukrašava sam, pišu 24sata.
preneseno s: www.emedjimurje.hr