Krećemo u potragu za Starim gradom Brezje!
E, da smo barem pozornije slušali djedove, ali pronaći ćemo ga, barem neki kamen, odlučni su mještani!
Idu grof, idu grof, voze se u kočiji, idu za Stari grad! – ustrčala su se prašnjavom kaldrmom bosa djeca iz Brezja.
I stara majka poskočili su s postelje, najednom smogavši snage, kako bi provirili kroz okno. Bio je to prizor koji se ne propušta u seocetu na početku međimurskih bregova.
– Evo ga, idu kroz Grofovski put! Idu loviti u Zvjerinjak, a poslije je zabava – komentirali su prekinuti u poslu seljaci žuljevitih ruku, lica išibana suncem i vjetrom. A u kočiji se kočio on, Eugen Feštetić, posljednji feudalni gospodar Međimurja, čuveni “grof ciganske krvi”.
Ima od tih dana nekih 110, 120, možda i malo više godina. Živućeg svjedoka sporadičnih grofovskih posjeta Brezju više nema, ali iz druge ruke, iz pričanja starih, doznajemo sve.
Pronašli smo dvojicu upućenih, učitelja matematike i zaljubljenika u povijest Željka Kraljića te umirovljenog autolimara Ivana Vidovića, unuka tadašnjeg lugara!
Grofovski put
– Kad sam prikupljao građu za godišnjicu našega Hajduka, iznenadio sam se čuvši od starih ljudi brojne žive priče o Grofovskom putu, Starom gradu i Zvjerinjaku kod Brezja. Kad bi nogometaši nekada išli trčati u šumu, rekli su da idu do Staroga grada. Danas ga nema, njegovu lokaciju možemo odrediti plus – minus sto metara, ali pronaći ćemo ga, doći ćemo ako treba i s lopatama, iskopati neki kamen. Prenijeli su mi stariji ljudi i one poznate priče o tome kako je grof bio pravi bećar i da je volio romsku glazbu; sve znaju – priča nam Željko Kraljić.
S njim i s Ivanom Vidovićem prošetali smo Grofovskim putom. Njegova trasa je poznata, počinje od dječjeg vrtića u Brezju i preko Lončarskih jama vodi prema Ksajpi.
Putom, naravno, prolazi uz mistični, sakriveni Stari grad Brezje, ali ne znamo gdje je on točno. Ivan Vidović kao dijete slušao je priče svoga djeda Pavla Vidovića, tadašnjega lugara, čuvara šume i lovočuvara.
– E, da sam barem pozornije slušao. Djed je pričao o Starome gradu i Zvjerinjaku pokraj njega. Bio je to ograđeni dio šume u kojem je grof držao jelene. Stari grad je navodno imao i vidikovac. Djed je pričao kako su nakon rušenja Staroga grada ljudi iz Brezja odvozili materijal. Zato i nema ničega. Djed je od hiže do zdenca imao popločano upravo tim kamenom – priča nam Ivan Vidović.
Otkriće
Odnekud vadi djedovu “klupu”. Pitamo ga što je to jer nalikuje na ono što bi naš čovjek nazvao “šublerom”. Kaže kako je djed to zvao klupom i služilo je za “kubiciranje trupaca”. Po struci je djed bio cimerman, plaću je dobivao u drvu koje je potom koristio u gradnji.
Grofovski put dakle još postoji u vidu običnoga šumskoga puta. A nekoć su preko dva potoka na putu prema Zvjerinjaku vodili i mostovi.
– Nisam ni znao gdje su bili ti mostovi dok mi Vidović nije pokazao. Tragovi mostova još se mogu vidjeti. A Stari grad, što reći, ima tamo humaka i doista ćemo jednom malo “zagrebati”. Cijelu priču, s najviše detalja, pričao mi je i naš sumještanin Ladislav Mihalković; o Zvjerinjaku, jelenima i Starom gradu – kaže Kraljić.
Uoči ovoga razgovora pribavili smo i stari mađarski nacrt takozvanog zvjerinjaka i objekta pored njega. Na prvi pogled riječ je o tipskom plemićkom lovnom objektu iz toga vremena, no proučivši ga na licu mjesta s Kraljićem nešto smo uočili.
– Stvarno, tek sada uočavam, iako sam već vidio ovaj nacrt, kako na njemu osim “Zvernyak” piše i “Territorium Sancta Helena”. Pa to je onda taj naš famozni Stari grad, sada možemo vidjeti kako je izgledao – oduševljen je bio otkrićem Kraljić.
Feštetići su, naravno, posjedovali i susjednu Svetu Jelenu, danas Šenkovec… Izgleda da smo otkrili originalni nacrt nestale gradine!
Mladost je radost
Sve ovo bit će odličan materijal za istraživanje učenicima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu. Učitelj Kraljić stoji iza novoga projekta nazvanoga “Mladost je radost, društvo je odlično – ne trebaju nam mobiteli”.
Za učenike je osmišljeno osam aktivnosti, sve u prirodi. Jedna od njih je upravo “Brezje u prošlosti”. U subotu, 12. travnja u 16 sati kreću od vrtića u Brezju. Idu Grofovskim putem i traže Stari grad Brezje!
– Osim djece mogu doći i svi drugi zainteresirani, svi su pozvani. Siguran sam da će nam se pridružiti mještani – poručuje Kraljić.
Pa što pronađu, pronaći će. Možda okom ne uhvate ništa, ali zasigurno će, osluhnu li pozorno na šumskom putu, iz daljine začuti topot kopita, tresku kočije, lavež lovačkih pasa i neobuzdan čardaš ciganske violine.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 36444
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/foto: List Međimurje