Mirna Vajda, iskusna učiteljica razredne nastave, već više od 35 godina predano radi u Područnoj školi Zasadbreg, nedavno obnovljenoj podružnici Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu. Kao jedna od onih koji su prošli kroz sve promjene u obrazovanju, Vajda može ispričati mnogo o radu u prosvjeti prije četrdesetak godina i danas. Bio je to povod našeg razgovora u kojem nam je otkrila kako su se uvjeti promijenili, što ju je motiviralo kroz karijeru i čemu se nada u mirovini.
– Više od četiri desetljeća predanog rada u prosvjeti nije mala stvar, a uskoro i ja, nakon gotovo 40 godina rada, odlazim u zasluženu mirovinu. Cijeli profesionalni život provela sam u Zasadbregu, ali moja prva radna iskustva bila su vezana za škole u Ivanovcu, Maloj Subotici i Domašincu, sve dok nisam došla u svoju matičnu školu, gdje sam ostala do danas. Tu sam desetljećima podučavala, odgajala i rasla zajedno s generacijama učenika – prisjeća se Vajda i dodaje:
– Kada sam birala ovaj poziv, nisam razmišljala o prestižu ili materijalnim koristima. Odlučila sam se za učiteljstvo jer sam oduvijek voljela raditi s djecom, i nikada nisam sumnjala da je to bio moj životni poziv. Ipak, danas je situacija u školstvu znatno drugačija nego kad sam započela svoju karijeru.
Promjene u obrazovnom sustavu: Nova generacija, novi izazovi
Vajda, kao netko tko je prošao gotovo četiri desetljeća promjena u obrazovnom sustavu, ističe kako su se djeca, kao i društvo, značajno promijenili.
– Nekada su učenici bili mirniji, a roditelji su nam više vjerovali. Povjerenje je bilo ključno – roditelji su se oslanjali na našu procjenu i poštovali naše savjete. Danas često svjedočimo nesuglasicama između roditelja i učitelja. Svi želimo najbolje za djecu, no nerijetko dolazi do sukoba različitih pristupa i očekivanja – govori Vajda, napominjući da se uloga učitelja danas proširila i na odgojnu funkciju.
– Sve više djece dolazi u školu bez osnovnih radnih navika, i na nama je da ih usmjerimo, ne samo kroz obrazovni proces, već i da ih pripremimo za život. Ta odgovornost može biti vrlo opterećujuća, a kako sve manje mladih bira ovu profesiju, obrazovni sektor suočava se s ozbiljnim nedostatkom kadra – ističe Vajda.
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, broj upisanih studenata na učiteljske smjerove smanjuje se posljednjih godina. Iako su plaće u prosvjeti nešto poboljšane, i dalje su ispod europskog prosjeka, dok administrativni pritisci dodatno opterećuju učitelje.
Ponosan trenutak: Biti dio nečijeg života
Usprkos svim izazovima, Vajda s ponosom govori o najljepšim trenucima svog rada.
– Najveći ponos osjećam kad sretnem bivše učenike, danas odrasle ljude, koji se s radošću prisjećaju školskih dana. Kad mi netko stisne ruku i kaže: “Bilo nam je lijepo s vama u školi”, to je trenutak koji me podsjeća zašto volim ovaj posao. Osjećaj priznanja i povezanosti s generacijama učenika jedan je od razloga zašto me moj poziv još uvijek ispunjava, iako je profesija danas teža nego prije – kaže Vajda.
Savjetnici često govore učiteljima: “Nemojte se vezati za učenike, nisu vaši,” rekla nam je naša sugovornica, pa iako je potonje izrečeno s dobrom namjerom, smatra da je takva distanca nemoguća.
– Svaki je učenik jedinstven, i moj je cilj bio uvijek im pružiti najbolje od sebe, uvažavajući njihove individualne interese i sposobnosti. Uvijek sam težila razvijanju njihovih talenata i usmjeravanju prema njihovim osobnostima i mogućnostima – dodaje.
Izgubljena povezanost: Učiteljska zajednica nekad i sad
Vajda primjećuje da promjene nisu zahvatile samo djecu i roditelje, već i učiteljski kolektiv. Tehnologija je olakšala rad učitelja, ali i donijela neočekivane posljedice u međuljudskim odnosima.
– Nekada smo kolege provodili više vremena zajedno, dijelili iskustva i zajedno se pripremali za nastavu. Osim što smo bili kolege, gradili smo i prijateljstva. Danas je tehnologija olakšala naš rad, ali su odnosi postali distanciraniji. Sjećam se dana kad smo kolegice i ja nakon nastave izrezivale materijale, dijelile savjete i pružale podršku jedna drugoj. Danas, s brzim tempom života i modernim alatima, mnoge od tih povezanosti su nestale – zaključuje Vajda, ističući kako tehnologija, iako korisna, ne može zamijeniti osobne veze.
Pogled unaprijed: Budućnost školstva u Hrvatskoj
Školstvo u Hrvatskoj suočava se s brojnim izazovima – nedostatkom mladih učitelja, sve zahtjevnijim programima i potrebom za daljnjom modernizacijom. Učitelji su ključni za razvoj društva, a njihova uloga u oblikovanju budućih generacija ne može se zanemariti.
– Da bi se privukli novi talenti, potrebno je ulagati više u obrazovni sustav, kako financijski, tako i kroz daljnje obrazovne reforme – zaključuje Vajda.
Dok se bliži njezin odlazak u mirovinu, Vajda se osvrće na svoj rad s osjećajem ispunjenosti.
– Sretna sam što sam svoj profesionalni vijek posvetila ovoj plemenitoj profesiji. Iako se od mene očekuje da zatvorim jedno poglavlje, u srcu ću uvijek ostati učiteljica – zauvijek vezana za učenike koji su prošli kroz moje ruke i za sve one male pobjede koje smo zajedno postigli – zaključuje Vajda, s osmijehom i ponosom gledajući na svoju dugogodišnju karijeru.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Blanka Lozić