Dječja folklorna sekcija KUU Zasadbreg osnovana je 2001. godine pod vodstvom Sanje Bacinger, potom Ivane Bakar Mikolaj, koju je godine 2009. zamijenila Barbara Dunjko (40). Dunjko je i danas, gotovo 15 godina nakon što je preuzela vodstvo, jednako posvećena radu udruge. Sekcija okuplja djecu od 4 do 14 godina, a osim Zasadbrežana, polaze ju i djeca iz obližnjih naselja poput Frkanovca, Selnice, Prekope, Vučetinca i drugih.
Jednom tjedno, a prije samih nastupa i učestalije, djeca u Zasadbregu pod vodstvom Dunjko uče i uvježbavaju međimurske folklorne pjesmice, plesove, brojalice i igre, a aktivno sudjeluju i u fašničkoj sekciji. Tijekom više od 20 godina postojanja, dječja je sekcija nastupala u Austriji i drugim inozemnim manifestacijama, a na domaćem terenu u dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, Karlovcu, Vodicama i drugdje. Najveći uspjeh sekcije ipak je bio onaj 2017. godine kada je sudjelovala na Smotri dječjeg folklora u Maloj Subotici, a upravo joj je taj nastup otvorio mogućnost nastupa na Međunarodnom dječjem folklornom festivalu u Sloveniji.
Barbara Dunjko sve mladost i djetinjstvo veže uz KUU Zasadbreg gdje je još kao djevojčica započela plesati, a potom se mnogo godina kasnije ulažući svoj trud i ljubav prema folkloru našla u ulozi voditeljice. Dugogodišnje znanje o međimurskom folkloru, kulturi i tradiciji koje je upijala u mladosti sada utiskuje u mlađe generacije. Pod njezinim vodstvom dječja je sekcija stekla prepoznatljivost, a upravo iz tog razloga dodijeljena joj je godišnja nagrada za doprinos kulturi koju dodjeljuje Općina Sveti Juraj na Bregu.
– Već desetak godina radim kao asistent u nastavi u Područnoj školi Zasadbreg, zaposlivši se odmah po završetku Učiteljskog fakulteta u Čakovcu 2010. godine. Osim radu u školstvu, posvećena sam radu s djecom u sklopu KUU-a. Sve je počelo u 7. razredu kada sam počela plesati. U to vrijeme sekciju je vodila učiteljica Sanja Bacinger, a kako je uz to radila u školi, tako nas je uspijevala zainteresirati i to je vrijeme kada sam se uključila u rad udruge. Iako se dječja sekcija osnovala kasnije, ja sam i dalje bila aktivni član, no otvorila se mogućnost da povremeno pomognem u radu i pripremama te sam tako nakon dotičnog vremena preuzela vodstvo. Imala sam 27 godina.
Ključna figura u Barbarinom životu bila je Sanja. Ona je svojim vodstvom i strašću usadila u polaznike sekcije ljubav prema međimurskoj tradiciji.
– Nesebično je s nama dijelila priče i sve što je znala o tome. Smatram da je ona bila osoba koja odredila moj put. Čak i kad sam u različitim situacijama znala zapitati zašto sam ovdje iako su me možda negdje drugdje izvan države očekuju bolje prilike, odgovorila sam si jednostavno ovako: „Ovaj kraj duboko je usađen u mom srcu.“ Smatram i danas da bih time izgubila doticaj s ovim krajem, ljudima i bogatstvom koje on ima. Nisam ga mogla ostaviti.
Iza Dunjko u ulozi voditeljice stoje brojne generacije polaznika, no ističe, vremena se mijenjaju.
– Prošlo je mnogo generacija koje sam vodila, a ključna je razlika da su djeca prije češće i nakon školovanja ostala vezana za udrugu. I danas se neki priključuju folkloru odraslih, no to je rjeđe. U nekom se trenutku pojave druge obaveze. Nastavak školovanja, posao, obitelj i tako oni otpadaju. Ostaju samo oni koji doista gaje veliku ljubav. Ni vodstvo sekcije nije lako. Privrženost udruzi gradi se i kroz druženje i povezivanje s članovima. Koliko sam samo puta ostajala nakon treninga kako bih slušala djeca i ono što imaju za podijeliti. Ljudski odnos ovdje je ključan. Ponekad i organiziramo i male izlete, sve kako bismo ih zadržali.
Dječja sekcija razlikuje se od odrasle, a važno je, tumači Barbara, da nikad ne smetnete s uma da su oni samo djeca.
– Nije dovoljno znati samo plesati, već to moraš i osjećati, jer to je ono što izbije na nastupima. Uživanje! Bez toga, sve pada u vodu. To se mora vidjeti na pozornici, a to moraš moći i prenijeti. Djeca osjećaju, no ako oni shvate da vi to istinski ne volite, zavoljeti neće ni oni. U sklopu dječje sekcije učim ih plesovima, pjesmicama i brojalicama koje su vezane za njihovu dob! Nije poanta da djecu učimo folkloru koji je predviđen za odrasle, je ona nemaju spektar emocija odraslih i tako ne mogu prenijeti doživljaj na publiku. U dječji folklor moraju biti uključeni oni plesovi koji su predviđeni njihovom uzrastu, jer ako djecu podučavate folklornim koracima odraslih, oni ne izgledaju kako bi trebalo. Mi radimo jednostavnije plesove i pjesmice, a koje djecu ujedno i zabavljaju. Tako smo mi došli do Vinkovačkih jeseni i Đakovačkih vezova, a vjerujem da smo se plasirali jer smo zadržali bit dječjeg folklora.
Za Dunjko, nagrada Općine Sveti Juraj na Bregu predstavlja poticaj, no i bez nje, govori nam, radila bih jednako entuzijastično kao i do sada.
– Poticaj je ljubav, no lijepo je kad netko prepoznaje da se netko doista trudi.
Dunjko je ujedno i majka dviju kćeri, Dore (6) i Lane (8) koje ju prate na njezine treninge, a nada se da će se i u njima jednom kako budu odrastale, niknuti svijesti o važnosti njegovanja međimurske baštine.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila/foto: Blanka Lozić