Danas normalno radi, vodi obiteljski život, a dnevno napravi i do 25 tisuća koraka. Spasila ga je kaže, volja za životom, obiteljska i prijateljska podrška
Na Svjetski dan zdravlja koji se obilježava svake godine 7. travnja, razgovaramo s Tomasom Rebernikom iz Brezja koji je 6. rujna 2015. doživio tešku prometnu nesreću pokraj hotela Panorame u Prelogu. Stradao je na motoru i bilo je tek 2 posto šanse da će ikada samostalno ustati na noge.
No, njegova snaga volje, obiteljska i prijateljska podrška, napravili su da Tomas danas normalno hoda, radi i ima vlastitu obitelj. Prijatelji i obitelj opisuju ga kao najustrajniju osobu koju poznaju, a to potkrepljuje njegov nevjerojatan oporavak nakon teške nesreće. Upravo ga je pozitivan duh najvjerojatnije i osovio na noge.
Prve doktorske prognoze nisu bile previše optimistične. No, čak i danas, toliko godina od nesreće, Tomas osjeća posljedice nesreće. Bolovi u nogama često se javljaju navečer, pogotovo nakon napornog radnog dana.
– Bilo je teško na početku, ali brzo sam se vratio na posao. Brat me držao za leđa kada sam rušio prvo stablo jer nisam imao ravnotežu. Bio sam jako sretan što sam se vratio poslu, već u zimi nakon nesreće. To mi je bio već dobar znak da ću se moći vratiti poslu. Prvo sam vozio kombi, a kasnije sam radio u firmi. Radimo za gradove, općine, zapravo sve što ima veze sa čišćenjem, malčiranjem i rušenjem, ističe Tomas koji dnevno napravi od 15 do 25 tisuća koraka.
– Noge me i dalje bole. Ipak mi je slomljen živčani sustav. Naravno, s godinama sam razvio mehanizme koji mi pomažu. Barem jednom godišnje idem na fizikalnu terapiju, ali najviše mi pomaže plivanje.
Tomas iza sebe ima jednu veliku operaciju za koju je zaslužan vrsni kirurg Vide Bilić koji se bavi bolestima kralježnice. Bila je velika sreća što je ustao iz kolica i što danas može samostalno hodati. Jako je na tome zahvalan. Dobio je malu šansu od koje je napravio čudo.
– Bio je veliki šok kad su mi rekli da postoji velika šansa da nikad više neću hodati. Na štake sam stao nakon dva mjeseca od nesreće. To možda zvuči kao da je bilo brzo, ali vjerujte, bilo je jako teško i uložio sam puno truda da se to dogodi. Često sam gubio ravnotežu, a da ne govorim o bolovima. U noći sam znao napraviti dva koraka i to je bio napredak, prisjeća se Tomas.
Kaže da su ga spasili prijatelji i posao. To mu je davalo snage za dalje. Zanimljivo je to da Tomasa nesreća na motoru nije zastrašila. Većini vjerojatno više ne bi palo na pamet ponovno nakon nesreće sjesti na motor, ali ne i Tomasu.
– Vozio sam isti motor još dvije i pol godine nakon nesreće. Motor nije stradao, nego ja. No, vožnja mi je psihički puno pomogla. Čak sam vozio i više nego prije. No, onda je došao dan kad sam ga konačno prodao, zaključuje naš sugovornik koji je najbolji primjer kako je uz snagu volje zaista sve moguće.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavila: Dora Vadlja