U maloj radionici u Brezju nastaju slastičarska remek djela. Potpisuje ih Toni Kocijan, četrdesetčetverogodišnji kuhar koji se prije desetak godina profesionalno počeo baviti izradom slastica. Njegova radionica naslonjena je na obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojom suprugom Katarinom (40), kćerkom Anom (16) i sinom Filipom (20).
Kako je sve počelo i kako danas izgleda njihov radni tjedan Toni je ispričao za naš portal.
– Po struci sam kuhar. Naša priča s tortama započela je tako što sam počeo raditi torte za sina. To još nije bila dekorativna torta, već ona klasična, premazana sa šlagom. Mala „revolucija“ dogodila se kada je moja kćer Ana imala tri godine i kada je otišla u pratnji moje supruge Katarine na rođendan svoje prijateljice. Supruga se vratila ushićena tortom koju je tamo vidjela. Bila je to torba prekrivena fondan masom i figuricama. Majka te djevojčice dala mi je recept za fondan masu i tu je počelo moje eksperimentiranje s dekorativnim tortama. Kako sam oduvijek bio kreativan, moja se kreativnost pretočila u tu masu. To je bio početak našeg današnjeg posla, započinje priču Toni.
Otvaranje vlastitog obrta nije bila ishitrena ideja, već su mu prethodile godine učenja.
– Iako obrt postoji pet godina, s fondanom radim nekoliko godina tijekom kojih sam upijao slastičarsko znanje, učio raditi s fondanom i učio izrađivati dekoracije. U to sam vrijeme imao regularan posao, no u slobodno sam se vrijeme posvetio učenju i isprobavanju slastičarskih tehnika. Kada sam to podigao na profesionalnu razinu, što nije bilo preko noći, radio sam istovremeno dva posla. Nakon što je rizično vrijeme prošlo i nakon što se moj rad prepoznao, dao sam otkaz i posvetio se svom obrtu.
Prije desetak godina nisam se isticao kao slastičar, a danas iako su kuhari široko prepoznati, još se uvijek relativno malo muškaraca bavi slastičarstvom u kojem je prvi fokus na dekoraciji. Za to je prije svega kreativna osobnost uvjet.
Toni je kako nam govori kroz smijeh, samo ˈfizikalacˈ, dok njegova ˈmenadžericaˈ, supruga Katarina vodi većinu poslova.
– Da nije bilo moje supruge koja me gurala i neprestano mi govorila da ja to zaista mogu teško da bismo danas bili ovdje. Ona je bila moj veliki motivator. U našoj tvrtki ona vuče ne samo mene, već i sve konce što se tiče administracije, financija, nabave materijala i robe. Ona je zaista jedan veliki ˈpogonˈ u pozadini bez kojeg sve ovo ne bi funkcioniralo. Ja sam pak taj koji odrađuje dogovore s klijentima i sam fizički posao u radionici slastica.
Izrada torte više nije dvosatni posao, već tome prethodni niz predradova.
– Proces izrade torte nije jednostavan. U pravilu, torta se ne radi u jednom danu. To je gotovo nemoguće. Svaki dan izvode se određeni predradovi. Primjerice, u srijedu je to stavljanje ideja na papir, nacrti. Drugi dan, primjerice, izrađujem figurice za koje mi treba dosta vremena. Zatim mijesim mase, a tek se onda sve to sastavlja i pretvara u djelo. Da bih za vikend isporučio torte trebam raditi cijeli tjedan, a to je u kad se sve izračuna u prosjeku osmosatni radni dan, govori nam Toni.
Iako njihova djeca trenutno nisu zainteresirana za slastičarstvo, čini se da im ne manjka talenta u drugim kreativnim aktivnostima. Kćer Ana potpisnica je fotografija svog oca Tonija u njihovoj slastičarskoj radionici.
preneseno s: www.medjimurski.hr
objavila: Blanka Lozić