Vlažne livade Bedekovićeve grabe istinski su prirodni biser gornjeg Međimurja, smještene u dolini potoka Pleškovca. Proglašene su spomenikom prirode 06. prosinca 2002. godine Odlukom Skupštine Međimurske županije.
Priča o Bedekovićevim grabama može se ispričati iz različitih gledišta:
•biološkog – kao stanište kritično ugroženih vrsta leptira – zagasitog i velikog livadnog plavca, ali i kao svojevrsnog rezervata biološke raznolikosti.
•društveno/sociološkog – kao jedinstveni slučaj u kojem su se vlasnici parcela jednoglasno složili oko važnosti očuvanja lokaliteta, pretvorivši obradive parcele u livade i stavivši ekološke i društveno korisne interese ispred vlastitih,
• čak i kao pozitivan primjer brzine i učinkovitosti administrativnih tijela, što je svojevrsna anomalija na ovim našim prostorima.
No, sve ove priče vuku zajedničko korijenje iz jedne osobe, profesorice Željke Kadi iz Pleškovca. Profesoricu Kadi upoznao sam sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća kao učenik Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu, na satovima biologije i kemije. Tada jedna od mlađih profesora, ostala mi je u pamćenju kao izuzetno smirena i vedra osoba čija su predavanja bila obojena u ekološki zeleno.
Putevi su nam se ponovo ukrstili nakon gotovo dvadeset i pet godina. Iako su godine na nama ostavile poneki trag, onaj eko žar još tinja u njenim očima. Nismo se našli na kavi, već je moju obitelj pozvala u šetnju livadom Bedekovićeve grabe. Naoružana literaturom i fotoaparatom (u pratnji svoje vjerne asistentice -nećakinje Mile) održala nam je predavanje o metamorfozi leptira plavca i to u njihovom prirodnom okruženju.
Ponukan godišnjicom zaštite, zamolio sam profesoricu Kadi za kratak intervju. Bez nje, priča o Bedekovićevim grabama, naprosto nije potpuna.
Ispričajte nam, kako je došlo do otkrića leptira na Bedekovićevim grabama?
1993. godine sam, kao studentica 3. godine PMF-a, smjera profesor biologije i kemije, istraživala floru okolice mojega sela Pleškovec. Svojim studentskim radom sam željela dati doprinos bazi podataka o bioraznolikosti Međimurja, koja je u to vrijeme bila oskudna. Istraživanjem je obuhvaćen i lokalitet Bedekovićeve grabe.
Rezultate istraživanja flore uvrstila sam u svoj diplomski rad. Iz literature i konzultacija s mojom mentoricom prof. dr. sc. Zinkom Pavletić i stručnim suradnikom dr. sc. Ivom Trinajstićem spoznala sam da je velika ili ljekovita krvara, Sanquisorba officinalis, koja raste u Bedekovićevim grabama rijetka i ugrožena biljna vrsta. U obilasku terena profesorica Pavletić spomenula je da je s tom biljkom povezana neka zanimljiva simbioza. Taj komentar sam upamtila i u godinama koje su slijedile pretraživala stručnu literaturu, ne bih li nešto više saznala o ulozi ljekovite krvare u ekosustavu.
Tako sam početkom 2001. pronašla podatke o povezanosti kritično ugroženih danjih leptira roda Maculinea, danas Phengaris( zagasitog livadnog plavca; lat. Phengaris nausithous) i velikog livadnog plavca (lat. Phengaris teleius) i ljekovite krvare. Dakle botanički rad me doveo do istraživanja faune leptira Bedekovićevih graba.
U sve svoje projekte uključujem svoje učenike, tako sam u istraživački projekt biološke osobitosti leptira iz roda Maculinea uključila svoju učenicu iz Gimnazije J. Slavenski Melaniju Posavec.
Ljeti 2001. godine pronašle smo i istraživale dvije vrste livadnih plavaca.
Kakav je osjećaj otkriti nešto takvo?
Kad znanstvena znatiželja dovede do rezultata osjećaj je izuzetan. Svojim stručnim kompetencijama ostaviti trag u mjestu gdje živim i u učiteljskom poslu koji radim ispunja me velikim zadovoljstvom. Radeći na lokalitetu Bedekovićeve grabe obogaćena sam suradnjom s brojnim divnim ljudima, prije svega vlasnicima livada, zahvaljujući kojima su livadni plavci opstali i kolegama znanstvenicima.
Koja je uloga pokojnog gospodina Franje Perovića?
Bez znanstvenog autoriteta entomologa mr. sc. Franje Perovića, njegove potvrde naše determinacije dviju vrsta livadnih plavaca i teksta koji je poslao nadležnom ministarstvu, zaštita Bedekovićevih graba ne bi se desila unutar nepune dvije godine od pronalaska livadnih plavaca.
Pamtim ga kao izuzetnog mentora, suradnika i prijatelja. Privilegija je bila raditi s njim na terenu.
U čemu je važnost zagasitog i velikog livadnog plavca i kako ih očuvati za buduće generacije?
Životni ciklusi velikog i zagasitog livadnog plavca izuzetno su složeni, usko su specijalizirani s obzirom na prehranu i prezimljavanje u mravinjacima.
Dvije sestrinske vrste leptira evolucijski su se prilagodile suživotu na istoj biljci. Uz to, svoj životni ciklus prilagodile su tradicionalnom periodu otkosa trave za sijeno i otavu, dakle ovise i o čovjeku.
Najučinkovitija zaštita vrste postiže se zaštitom staništa, dakle očuvati ćemo ih pravilnom brigom za vlažne livade košanice.
Po čemu se te dvije vrste razlikuju?
Postoje određene razlike u izgledu, zagasiti livadni plavac hrani se samo nektarom krvare, dok veliki livadni plavac siše nektar i nekih drugih biljaka.
Najzanimljivija razlika je ta što gusjenice zagasitog plavca na prezimljavanje u mravinjak odnosi jedna vrsta crvenih livadnih mrava, a gusjenice velikog livadnog plavca druga srodna vrsta crvenih livadnih mrava.
Specifične vrte mrava prepoznaju gusjenice po mirisu.
Što je sve trebalo poduzeti da se lokalitet zaštiti?
Nakon početnih bioloških istraživanja bilo je važno informirati vlasnike livada o važnosti i postupcima očuvanja staništa livadnih plavaca. Lokalitet je bilo potrebno kartirati u čemu nam je stručnu potporu dao geodet Jeronim Moharić.
Izuzetno je velika uloga profesorice Barbare Markač Despinić, voditeljice udruge Ekološka škola, koja nas je sve okupila i našu dokumentaciju predstavila nadležnim službama u Ministarstvu zaštite okoliša.
Prvo desetljeće zaštite obilježila je odlična suradnja s vlasnicima livada, kojima smo iskazali veliku zahvalnost i poštovanje za doprinos tradicionalnom gospodarenju livadama.
Imate li saznanja o još kojem lokalitetu u Međimurju na kojem obitavaju ugroženi leptiri plavci?
Nekoliko je lokaliteta u gornjem i donjem Međimurju. Rezultate naših ranih istraživanja prenijeli smo znanstvenici dr.sc. Martini Šašić Kljajo iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, koja je doktorirala na istraživanju livadnih plavaca i nastavila znanstveno dokumentirati i pratiti nove lokalitete, omogućivši njihovu zaštitu.
Kako vidite budućnost Bedekovićevih graba i u kojoj mjeri klimatske promjene utječu na stanište?
Budućnost ugroženih vrsta vlažnih livada košanica Bedekovićevih graba ovisi ponajviše o spremnosti vlasnika livada da ih, iz sezone u sezonu, održavaju prema preporukama znanstvenika. Prije svega mislim na preporuke dr.sc. Martine Šašić Kljajo i Javne ustanove Međimurska priroda.
Izdali ste brošuru Livadni plavci –biološko blago Bedekovićevih graba, a na livadi ste snimili i dokumentarni film „Njihov mali svijet”. Ispričajte nam o tome kako su nastali i koliko vam je vremena bilo potrebno za snimanje?
Brošuru Livadni plavci – biološko blago Bedekovićevih graba napisala sam zajedno sa svojom sestrom Jelenom Pavlic, također profesoricom biologije i kemije koja je izradila diplomski rad na tu temu.
Tisak brošure omogućila je Javna ustanova Međimurska priroda.
Ideja za snimanje dokumentarnog filma Njihov mali svijet rodila se 2006. godine iz želje da svojim učenicima približim bogatstvo biološke raznolikosti zaštićenog lokaliteta Bedekovićeve grabe. Film sam amaterski snimala tijekom dva mjeseca, koristeći sve svoje biološko znanje. Film je spoj klasične glazbe sa jedinstvenim scenama i zvukovima s livada Bedekovićeve grabe. Danas ga svi zainteresirani mogu vidjeti na YouTubeu pod naslovom Njihov mali svijet.
Mislite li da smo kao zajednica svjesni važnosti vašeg otkrića?
Stanovnici Međimurja postaju sve svjesniji vrijednosti svog biološkog blaga. U njemu postoji silan turistički potencijal. Senzibilizacijom, prije svega, mladih ljudi, mi ulažemo u budućnost održivosti zaštićenih staništa. Nekoliko je neprocjenjivih potvrda o svjesnosti zajednice o važnosti vrijednosti Bedekovićevih graba.
Posebno bih istaknula učenike i djelatnike OŠ I.G. Kovačića Sv. Juraj na Bregu i tadašnju ravnateljicu Jelenu Haček, koji su se 2012. godine, na moj poziv da povodom 10. obljetnice Bedekovićevih graba održe projektni dan na temu livadnih plavaca, uključili i kreativno tijekom čitave školske godine u sve nastavne predmete uklopili priču o plavcima i slavili biološko blago svoje Općine.
Također, 2018. godine moja Općina Sv. Juraj na Bregu uručila mi je Zlatnik Grb Općine i time odala priznanje za doprinos zaštiti Bedekovićevih graba.
Postoji jedna posebna desetogodišnja djevojčica Gita Radiković, koja je prepoznala veličinu i važnost opstanka ugroženih leptira livadnih plavaca i na svoj originalni način kroz poeziju i bajkovite priče širi znanje o jedinstvenosti livadnih plavaca, senzibilizira javnost, a pogotovo je vrijedno to što njezini radovi dopiru do dječje duše. Gita i njezini roditelji (moji bivši učenici) pronašli su mene, radujem se suradnji.
Hvala profesorici Kadi na intervjuu, a na kraju moram spomenuti kako smo suradnju i dogovorili:
profesorica Kadi bila je Gitina tajna gošća na promociji knjige „Plavac” početkom studenog u Knjižnici i čitaonici Općine Šenkovec, a jedan (zajednički) novi projekt lagano se valja u pozadini. Taman za okruglu dvadesetu godišnjicu.
Zagasiti livadni plavac Foto: Gita Radiković 
Željka Kadi i Gita Radiković, FOTO: Martina Radiković
preneseno s: www.medjimurje.info
objavio: Goran Radiković