Odabrana je kao dobitnica prestižne nagrade iz Zaklade „Zdenko Barbarić” u Gimnaziji J. Slavenskog u Čakovcu. Ponos na nagradu koju dobivaju samo rijetki
– Zovem se Tea Varga i dolazim iz Vučetinca. Školovanje u Gimnaziji sam odabrala jer sam kroz cijelo osnovnoškolsko obrazovanje imala odlične ocjene te sam željela imati što šire znanje kako bih mogla ostvariti što bolje rezultate na državnoj maturi, a Gimnazija je za to najbolja škola – rekla je najkraće o sebi, a sada na završetku srednjoškolskog obrazovanja.
Zanimljivo je bilo čuti daljnja njezina razmišljanja: – Prije nego što sam upisala Gimnaziju smatrala sam da je to škola u kojoj su samo „štreberi“ te da su profesori vrlo strogi i „hladni“, no takvo se razmišljanje ubrzo promijenilo – kaže i dodaje nešto sasvim drugo: – Upoznala sam izuzetne kolege s mnogo različitih interesa i hobija, a većina profesora je iznimno draga i susretljiva glede svih problema vezanih uz gradivo, ali i izvan nastavne aktivnosti. Najviše mi se dojmila toplina i pristupačnost nekih profesora koji su uvijek i u svakoj situaciji bili spremni uskočiti u pomoć – rekla je pohvalno o svojim edukatorima.
Kada je bila u pitanju nastava, najviše se fokusirala na prirodoslovne predmete jer se, od samog početka orijentirala u tome smjeru, dok je u izvannastavnim aktivnostima bila na potpuno drugom području što je mnoge zbunjivalo.
Što ih je zbunjivalo?
– Fotografija i pisanje moja su strast još od osnovnoškolskih dana. Pisanjem sam se bavila još u osnovnoj školi, a na poticaj predivne i izuzetno motivirajuće profesorice Vidović u srednjoj je školi za svoje pisane radove dobivala mnoga priznanja na što će se nadodati: – Zahvalna sam joj što je bila moja velika podrška!
– Fotografija je nešto u čemu se također pronalazim i izrazito me opušta, a moju ljubav prema tome primijetili su i moji profesori i ravnateljica te sam bila angažirana oko svih događanja u školi „s druge strane objektiva“ – kaže i dodaje kako Nagrada Zdenko Barbarić predstavlja za nju veliku čast i priznanje za trud kroz ove četiri godine te dodatan vjetar u leđa da se time nastavim baviti.
Kada si na dodjeli nagrade predstavljala sebe, o čemu si govorila?
– Na dodjeli nagrada govorila sam o svojim pisanim radovima, fotografiji te sudjelovanju na izradi filma povodom 20. godišnjice Sajma dobrote.
A izvanškolske aktivnosti?
– Izvan škole najviše vremena posvećujem folkloru, točnije probama i putovanjima na razna natjecanja uzduž Lijepe Naše, ali i izvan njenih granica. Time se bavim od malih nogu, ples me opušta i smiruje te me iznimno veseli što mogu čuvati tradiciju svog kraja, ali i cijele Hrvatske.
Tko su ti bili uzori, vodilje?
– Nikada nisam imala uzore u nekim velikim ljudima jer smatram da je svatko od nas sposoban za nešto veliko ako se dovoljno za to potrudi, no glede ljubavi i požrtvovnosti željela bih biti poput svojih roditelja – kaže ponosno.
Planovi za sutra?
– Nakon srednje škole školovanje nastavljam u Osijeku na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu, smjer prehrambena tehnologija. Cilj mi je redovno završiti fakultet te zaposliti se u struci. To bi u ovom kratkoročnom razdoblju bilo sve – rekla je za kraj i dodala kako za kovanje planova za neko daljnje sutra ima još dosta vremena.
Želimo joj da joj se bliži planovi ostvare u razumnom vremenu, a ono će donijeti nove poglede na život koji će biti pred njom. Tko zna, možda će „naša” prehrambena tehnologinja sutra biti i naša kolegica?
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio: Mladen Grubić