– Moj životni uzor nije neka određena osoba, već izreka ‘Nikada ne smiješ zapaliti sebe da bi drugima oko tebe bilo toplo’, poručuje Vitomira, netom završena gimnazijalka
Gimnazija ‘J.Š. Slavenskog’ u Čakovcu bila je i ostala rasadnik talenta pa kada za neku od prestižnih nagrada treba odabrati najbolje mjerodavni nemaju nimalo laku zadaću. Tako je bilo i kod dodjele nagrade iz Zaklade ‘Zdenko Barbarić’ gdje su dobitnici posebni, kao što je bio i pokojni Zdenko, posebni po svestranosti.
Takva je bila i ostala 19-godišnja Vitomira Turk iz Zasadbrega, netom završena čakovečka gimnazijalka. Kaže kako po završetku OŠ nije bila sigurna gdje će se dalje školovati.
– Odabrala sam čakovečku Gimnaziju zbog sijaset njenih komparativnih prednosti pa je to ipak bio najbolji izbor u kojem nisam pogriješila – rekla nam je za nedavna razgovora.
Pohvalila se, i to s pravom, što je u odabranoj školi od prvog do četvrtog razreda bila odlična učenica.
– Svaka je školska godina donosila nova znanja i nove izazove, upoznala sam dobre prijatelje i, naravno, mnogo dobrih profesora koji su mi, znajući koje su moje izvanškolske aktivnosti – istaknula je i rekla kako se je posebno isticala izvan redovne nastave u glazbi, bila je neizostavna članica školskog pjevačkog zbora. Glazbene škole „Suita”, a uz to je pohađala satove solo pjevanja.
Nabrajajući sve glazbene sposobnosti, želje i ostvarenja rekla je kako je učila svirati synthesizer, klavir, a godinu dana i gitaru. Začudili smo se kada je rekla da je i sportašica.
Članica je Streljačkog kluba „Zelenbor” iz Brezja.
– Za sve su to znali moji profesori koji su mi u tome bili velika podrška i vjetar u leđa. Hvala im zbog toga, dometnula je.
Na dodjeli nagrade si govorila o sebi, svojim postignućima, kako si se opisala?
– Na dodijeli Nagrade ‘Zdenko Barbarić’ opisala sam se kao osoba koja se kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje bavila mnogim izvanškolskim aktivnostima i, uz dobru organizaciju, uskladila ih sa školskim obavezama.
Što ti predstavlja nagrada?
– Nagrada je veliko priznanje za sav uloženi trud. Veseli me što se u Gimnaziji podjednaka važnost pridaje svim područjima ljudskoga djelovanja, tj. i znanstvenim i umjetničkim pohvalno će.
Vitomira kao sportašica?
– Od malih nogu bavim se sportom. Naime, od vrtićke sam dobi sve do četvrtoga razreda osnovne škole pohađala plesnu školu i naučila plesati standardne i latinoameričke plesove. Međutim, kako sam oduvijek s tatom, koji se bavi streljaštvom i bivši je hrvatski reprezentativac odlazila i u streljanu, taj me sport sve više privlačio. Kad sam bila i fizički spremna, napustila sam plesnu školu i posvetila se streljaštvu čime se bavim i danas.
Zacijelo je i ovdje bilo rezultata za ponos?
Istaknut će kako je 2016. godine bila seniorska prvakinja Međimurske županije, istaknut će ekipno osvojeno drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske 2015. godine u gađanju serijskom zračnom puškom, ekipno osvojeno treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske 2014. godine u gađanju serijskom zračnom puškom, ekipno osvojeno treće mjesto na Prvenstvu Hrvatske 2016. godine u gađanju serijskom zračnom puškom. Rezultati su to za divljenje.
Životna prekretnica?
– Nakon položene mature i prijemnoga ispita, primljena sam na željeni fakultet- Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu gdje ću studirati rehabilitaciju – istaknula je prioritetno i dodala:
– Željela bih se i dalje baviti sportom, odnosno streljaštvom. Vrijeme će pokazati svoje, naravno, moram dobro uskladiti svoje nove, fakultetske obaveze sa sportom i slobodnim vremenom.Nakon završenog fakulteta željela bih raditi u struci, nadam se u Međimurju. No, vidjet ćemo kamo će me putevi dalje odnijeti.
Za sve postignuto zacijelo si imala životne uzore?
O tome će specifično:
– Moj životni uzor nije neka određena osoba, već izreka koju smatram bitnom da bismo bili sretni i uspješni u životu. U originalu je pisana engleskim jezikom, a u prijevodu bi glasila:
„Nikada ne smiješ zapaliti sebe da bi drugima oko tebe bilo toplo.“ Svatko je jedinstven i sam odgovoran za ono što će postići u životu i kakvim će čovjekom postati pa ako znamo što želimo i ako smo ustrajni da u tome i uspijemo, možemo samima sebi postati uzorom. Smatram da je to mnogo važnije od slušanja zahtjeva okoline ili oponašanja poznate osobe, potom je dodala: Moj sportski uzor je moj tata jer je on osoba koja me naučila svemu što znam i velikim je dijelom zaslužna za moje uspjehe. Uvijek mi je bio velika podrška i u svojoj je karijeri postigao rezultate kakve bi svaki sportaš želio – pohvalno će o njemu.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio: Mladen Grubić