Načelnik Anđelko Nagrajsalović kaže da mu je osnovni cilj zadržati mlade i radno sposobne obitelji… Ove godine neće biti svečanog obilježavanja dana općine Sveti Juraj na Bregu koji pada na Jurjevo, 23. travnja. U četvrtak je trebala biti održana svečana sjednica Općinskog vijeća na kojoj bi bile dodijeljene i nagrade zaslužnim mještanima. Neće biti ni koncerta Klape Intrade, kao ni predstave Kerekesh teatra… Već po običaju i brojne bi udruge tijekom tjedna na neki način obilježile Dan svoje općine, odigravali bi se nogometni i stolnoteniski turniri…
– Zasad sve otpada. A, dalje – dragi Bog zna što će biti. Bili smo spremni, evo, imam i otisnute ulaznice za besplatan koncert i predstavu… Što se tiče zaslužnih, to nam neće pobjeći. Možemo ih istaknuti na božićnoj svečanosti. No, ostala događanja za ovu godinu su pod znakom pitanja, bilo da je riječ o otkazivanju ili o odgodi. Ukoliko se obistine najave da tri mjeseca neće biti uplaćivan porez na dohodak tada će općinski proračun trpjeti – ispričao nam je načelnik Anđelko Nagrajsalović u sjedištu općinske uprave.
Ponosni na svoje ime
Napola u šali, upitali smo načelnika gdje je sjedište općinske uprave, to jest u kojem se naselju trenutno nalazimo. Jer, ovdje nikad niste sigurni – Lopatinec, Pleškovec, Vučetinec, sela se ispresijecaju na istom brijegu… Nasmijao se i kazao da je sjedište općine Sveti Juraj na Bregu u Pleškovcu. I to je izuzetak, nešto što ih čini drugačijima. Doista je rijedak slučaj da se općina ili grad ne zovu po svom sjedištu.
– Meni je to simpatično i čini nas drugačijima. Uvijek ističem naše ime, kamo god došao. Jedno vrijeme se forsiralo da imamo naselje na našem području koje će se zvati Sveti Juraj na Bregu. Ali, ne vidim potrebe za time. Pronašao sam u listu Međimurje iz 1955. godine da smo se zvali općina Lopatinec, tada jedna od deset općina u Međimurju, pripadao nam je i Knezovec. No, domaći su uvijek govorili – idemo k Jurju. dok su ljudi izvana koristili izraz Lopatinec. Na koncu smo 1993. godine, pri formiranju današnjih općina, uzeli ime koje nosi naša Župa. Pedesetih godina prošlog stoljeća imali smo 5.062 stanovnika, a na zadnjem popisu imamo 5.090. Dakle ne stojimo loše. Vjerujem i da pola toga što je napravljeno ne bismo imali da smo, recimo, u sastavu Čakovca – priča nam Nagrajsalović.
Pitamo ga i za priču o originalnom imenu, a to bi bilo – Sveti Juraj na Vodama.
– Da, znam za tu priču o pozoju. Pod zemljom je i u zdencima se može čuti kako urliče, kaže legenda. Repom je srušio crkveni toranj jer smo mu nešto skrivili – kaže. No, vratimo se u stvarnost, načelniku su mnogo važni nazivi ulica. Imena ulica u općini imaju samo Mali Mihaljevec i Lopatinec.
Svi žele asfalt
– Mnogo je više objekata, nego kućnih brojeva. Ja sam na broju 83i … zamislite – “i”. Morat ćemo to riješiti. Inače, vezano uz to koliko nas ima, na području općine je 400-injak vikendica u koje ljudi doseljavaju. Dolaze iz Čakovca, dograde dvije sobe i ovdje žive godinama. No, ljuti me što i dalje imaju prebivalište u Čakovcu. Tamo plaćaju porez, a ovdje su puni zahtjeva i rado prozivaju. Gledajte, danas samo projekt za jednu cestu košta 50 do 100 tisuća kuna. I sad nek imaju vikendicu u grabi, 500 metara od prvog idućeg objekta, kako da isfinanciramo asfalt do njih? Prioritet su zahvati poput vrtića. A i oni koji rade vani, rado dođu i kažu: – Pri nas v Austriji je tak i tak…” Nažalost, ne mogu udovoljiti svakom pojedincu. Ceste uređujemo nakon uvođenja kanalizacije. Sa suvremenom rasvjetom smo pokrili već svako drugo rasvjetno tijelo – kaže Nagrajsalović.
Da nije pandemije, godinu bi i njemu i mještanima zasigurno obilježila dogradnja dječjeg vrtića u Lopatincu, bivšeg Ringišpila. Vrijednost projekta je 6,8 milijuna kuna, od čega 5,8 bespovratnih. Načelnik nas je proveo objektom koji će uskoro ponijeti još jedno specifično i originalno ime – Jurovska pčelica. Dogradnjom vrtića udvostručena je površina, a arhitektura objekta uistinu je posebna priča – od prozora u obliku pčelinjeg saća, do natkrivenih terasa s kojih pogled puca u daljine. Djeca dobivaju novu kuhinju, dvoranu za igru i igralište. Čeka se još uporabna dozvola.
Još mnogo posla
– Jedanaest godina sam načelnik i čini mi se da svake godine kvaliteta života raste. Osnovni nam je cilj zadržati radno sposobne i mlade obitelji. Uz povećanje kapaciteta Vrtića imamo naknade za novorođenčad, sufinanciramo boravak u vrtiću, školski prijevoz i prehranu, dnevni boravak i udžbenike te asistente u nastavi. Naravno, stipendiramo i studente. Moramo se što više približavati standardu EU-a. U vremenu kad prvi put ulazimo u puni fond EU-a treba nam kolekcija projekata spremnih za natječaje. Imam deset građevinskih dozvola, samo se treba pomučiti da ostanu aktivne. Želja nam je da pružanjem boljih uvjeta zadržimo mještane, dobijemo nove i popunimo neke puste dijelove naselja – kaže.
Pandemija će, nažalost, neke stvari odgoditi. Škola u Pleškovcu trebala je tijekom ljeta krenuti u dogradnju. S još četiri učionice naredne školske godine bismo prešli u jednu smjenu. Županija treba dati 1,2 milijuna, a Općina 800 tisuća kuna. No, sad će valjati pričekati…
Također, čeka se raspisivanje natječaja na koji bi prijavili energetsku obnovu Vrtića u Brezju koji još uvijek ima azbestni krov. Mnogo posla da bi bilo “kak v Austriji”, smatra načelnik Anđelko Nagrajsalović.
O cijeni odvoza otpada
Zbog novonastale situacije Općina će produžiti koncesiju za odvod otpada Ekofloru koja istječe 30. travnja. – Moramo smanjiti količine otpada koji se odlaže jer dobivamo kazne. Od nas se očekuje da povećamo broj spremnika na zelenim otocima te kanta i vreća za selekciju u domaćinstvima. Što se tiče biootpada, većina bi ga kompostirala kod kuće. No, neki bi ga predavali te im to treba i omogućiti. No, pitanje je kakva će cijena odvoza biti ako kamion mora ulaziti u jednu ulicu za kantu,dvije – kaže načelnik.
preneseno s: www.medjimurje.hr
objavio: Izak Vrtarić