Kada govorimo o kulturnom amaterizmu Međimurja, neizbježno ime je Mirjana Korunić, predsjednice KUU Zasadbreg. Supruga, majka dvojice sinova Denisa i Danijela, a prije svega zaljubljenica u međimursku kulturnu baštinu, 20 godina članica KUU Zasadbreg i 13 godina predsjednica iste
Rad u KUU za mene je nakon toliko godina, pomalo već i ovisnost (osmijeh). Veliki dio mog života, moje slobodno vrijeme posvećeno je udruzi. Svaki dan u mojim mislima je udruga. Razmišljam o prošlim događajima, sadašnjim, što nas sve čeka u budućem razdoblju, nastupi, probe, oprema, natječaji…što bi sve trebalo nabaviti, promijeniti, poboljšati. Mogu reći da je za mene KUU Zasadbeg i moj život. – govori nam Mirjana Korunić te nastavlja:
Osim mene u udruzi je aktivna cijela moja obitelj; suprug Zlatko te sinovi Denis i Danijel. Podrška obitelji jako je bitan faktor, mogu reći u mojoj priči možda čak i najbitniji. Suprug Zlatko velika mi je pomoć, podrška i potpora. Ljubav prema folkloru i Međimurskoj kulturnoj baštini prenijeli smo i na naše sinove Denisa i Danijela, koji su rasli zajedno sa udrugom. Znam da im puno puta sa mnom nije bilo lako, jer nisu mogli samo tako reći da ne mogu na nastupe ili se jednostavno ne pojaviti. Denis danas u udruzi svira bugariju. Zajedno sa Karlom Perhočom vodio je tamburašku sekciju od 2011.- 2014. godine. Jedno vrijeme svirao je u Gradskom tamburaškom orkestru i u KUD-u Žiškovec sa njihovim tadašnjim tamburaškim sastavom “Biser Međimurja“. Danijel je završio osnovnu umjetničku školu za trubu, svirao je u Gradskom puhačkom orkestru, u udruzi svira bajz – berdu – bas, a od 2016. voditelj je dječje tamburaške sekcije. Obojica su članovi tamburaškog sastava „Kumovi“. Danas su oni odgovorni mladi ljudi koji će vjerujem, nastaviti čuvati naše kulturno blago i prenositi ga na mlade generacije.
Mirjana je predsjednica 13 godina i u svojim godinama provedenim u Udruzi ima zaista puno za reći.
Udruga je registrirana 1999. godine. Aktivna je bila i prije registracije sa maškarskom sekcijom i to od 1992. godine od kada organiziramo „Fašnik u Zasadbregu“. Udruga djeluje još u folkornoj starijoj i dječjoj, tamburaškoj starijoj i dječjoj, vokalnoj i etno sekciji. Udruga danas broji oko 100 članova. Članovi su prema svojim sklonostima aktivni u: maškarskoj sekciji koja je najstarija sekcija udruge. Posebno sam sretna što imamo dvije tradicijske maske, koje su poznate širom Lijepe naše, a i van njezinih granica. To je maska „mukavac“ koji je predstavljen 1994. godine i „coprnice“ koje djeluju od 1998. godine. Folklorna sekcija djeluje od 2000. godine.
Prva voditeljica bila je dipl. uč. Sanja Bacinger koja je sekciju vodila više od 10 godina. Ona je svojim znanjem i iskustvom postavila dobar folklorni temelj kojeg se i danas držimo. Sadašnji voditelj je Hrvoje Horvat. Dječja folklorna sekcija aktivna je od 2001. godine. Dugi niz godina vodila ju je Barbara Dunjko. Sadašnje voditeljice su Paula Hobaj i Lucija Šajnović. Tamburaška sekcija djeluje od 2000. godine. Prvih 10 godina voditelj je bio dipl. uč. Zlatko Bacinger. Dok od 2014. sekciju vodi prof. Miroslav Novak. Dječju tamburašku sekciju od 2016. vodi Danijel Korunić. Vokalna skupina djeluje od 2006., a od 2016. vodi ju Ivana Tkalec. Etno sekcija najmlađa je sekcija udruge osnovana 2007. Njezin je cilj prikupljanje i čuvanje predmeta kojima su se u radu služili naši preci. Kod Doma kulture napravili smo etnokutak u kojem čuvamo puno eksponata iz prošlog vremena. – govori nam sugovornica o Udruzi te nastavlja:
Posebno sam ponosna na sve članove, plesače, tamburaše, velike i male jer oni su srce naše udruge i zaslužni su za sve naše uspjehe. Udruga godišnje odradi u prosjeku 35 nastupa, uz nastupe tu su još druženja, izleti, radne akcije. Svake godine organiziramo „Fašnik u Zasadbregu“ i priredbu „Pozdrav jeseni“. Izdali smo dvije monografije povodom 10-te i 20-te godišnjice udruge i jedan ljetopis, povodom 15-godišnjice. Svaka naša sekcija iza sebe ima puno nastupa i uspjeha koje bi teško bilo nabrojiti opisati u nekoliko rečenica.
Svjedoci smo vremena u kojem je sve teže raditi s ljudima i za ljude. Vremena se mijenjaju i zapravo u svijetu je samo ta promjena stalna i konstantna. Više ne živimo sami za sebe i svijet je, od raspršenosti po cijeloj zemaljskoj kugli, postao, recimo to tako, malo mjesto u kojem nikad ne znaš na koga ćeš naletjeti. O radu s ljudima sugovornica kaže:
Rad s ljudima ponekad zna zaista biti težak. Puno je različitih karaktera. Biti na čelu udruge svih ovih godina nije nimalo lak ni jednostavan zadatak. Bilo je puno lijepih situacija, ali i nažalost onih manje lijepih. Bilo je uspona i poneki pad. Dok s druge strane pogledam puno više je lijepih stvari koje me motiviraju. Druženje sa ljudima pozitivna je energija koja me nosi i daje mi snagu. Najbitnije od svega je ustrajati u onome što voliš i radiš, bazirati se na rad i uvijek gledati naprijed prema zadanom cilju. Na kraju kad vidiš rezultate zadovoljstvo i sreću u očima članova shvatiš da se upornost i ustrajnost isplatila.
Kako održati članove na okupu? Ponuditi im različite aktivnosti, pokušati ih animirati i zainteresirati drugim sadržajima, sudjelovanjem na sportskim igrama, pješačenjem, bicikliranjem, izletima, planinarenjem. Dok još tu dodamo nastupe, druženja, pjesmu, ples, smijeh i avanture koje doživimo na našim putovanjima, snaga je to i lijek koji nas drži zajedno. Poručila bih mladim ljudima da se uključe u rad udruge, da im slobodno vrijeme bude ispunjeno aktivnostima koje vole ili će zavoljeti. Jer upravo to su prave životne vrijednosti.
Čuvati našu međimursku riječ, pjesmu i ples time pridonositi zdravom, sadržajnom, tolerantnom kulturnome životu neprocjenjivo je blago koje se ne može kupiti novcem i zaštita od poroka modernog vremena. Steći nova prijateljstva, ljubavi, putovati, smijati se, plesati, pjevati. To su predivne uspomene koje u nama ostaju za cijeli život. Veliku ulogu u tome imaju i roditelji, jer upravo oni su ti koji usmjeravaju djecu. Lijepo je vidjeti roditelje koji prate svoju djecu na nastupima i smotrama. Zajedničkim snagama možemo učiniti puno na dobrobit sviju nas.
preneseno s: www.emedjimurje.hr
objavio/la: Matej Ščavničar